Samoća

Pitam se večeras: Koliko puta si bila sasvim sama? Koliko puta si koračala ulicama grada, posmatrala lica ljudi koji prolaze kraj tebe, baš kao slike na drugom dnevniku? Pitam se a znam da previše razmišljanja hrani samoću.

Živimo brzo, ne čekamo ništa i nikoga. Ustajemo i odlazimo na posao, živimo sate kao uspješni direktori, političari ili inžinjeri, odlazimo na kafe i muziku. Sjedimo na večerama. Pjevamo i veselimo se. Zaklinjemo se kako smo sretni, patimo zbog neke male.Stvaramo mislima i djelima novi svijet a ipak, pred spavanje, dok slušaš bluz, svjesna si toga da je samoća tu u tebi.

Doktori često spominju epidemije. Grip, HIV, ptičiji grip, kravlje ludilo… Svi oni prešućuju najveću epidemiju današnjice. Epidemiju samoće. Ta epidemija košta života mnoge, sve one zombije koje vidiš svakoga dana. Žrtva te epidemije si i ti koja čitaš ovo na FB, žrtva te epidemije sam, večeras, i ja koji ovo pišem.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Volim te, ne volim te

Nose job

Priručnik za gledanje u ženu