Sasvim slučajno

Evo, baš prije neki dan, čitam kako je mali Steva postao veliki. Preda mnom se kroz riječi jedne knjige, kao kad ti kidaš paučinu tim svojim mršavim rukama, ponovo otkriva koliko je kvalitetno obrazovanje, školovanje, zaista važno . Pitam se, večeras, koliko raznih Nikola, Steva, Alberta i drugih svake godine, na ovom svijetu, bude nepovratno izgubljeno i kako bi ovaj svijet izgledao samo da su oni imali prilike da se obrazuju, razviju i pokažu šta mogu. Možda bi danas stvarno jeli zlatnim kašikama kako mi je pokojna baba jednom govorila da hoćemo. Pravo na obrazovanje, i to najbolje moguće obrazovanje, mora da postane izjednačeno sa pravom na život. Najbolje moguće obrazovanje treba da bude osnovno pravo i dostupno svima jer ako nije gubimo baš svi mi. Obrazovati nekog nije lako. Lako se tu pogriješi. Lako promaši. Lako se sklizne u to da se od dijamanta pravi samo još jedna cigla. Ponekad mislimo da je dobro obrazovanje ako ne reagujemo na greške svojih učenika, ako ih trp

Jedan će mali meteor danas da udari Zemlju. Ne mogu ti reći kakav će biti ali ne, ne boj se mrvice niježna, neće ti nauditi. Neće ga osjetiti, ni kao najmanji potres, čak ni dežurne babe iz tvog komšiluka. Taj meteor ti, draga, sigurno neće donijeti kraj svijeta. Taj je meteor lični i nije tvoj. Poslat je iz davnina i usmjeren sudbinom da baš danas padne na možda baš moju glavu. Donijeće taj kamen dugo čekanu katarzu, tome kome je namjenjen. Odnijeće jedan prosti kamen sve nagomilane nesrećne ljubavi, nemire i tuge koji su baš tome nekome, kao givihti, otežale dušu. Toliko je otežale da taj više ne može da je nosi. Sutra će on, hodati smjelije i gledati vedrije, rasterećen bremena koje je nosio. Istina, možda nekom sa strane taj kamen neće ličiti na kamen. Možda će se prolaznik i u desnu ruku zakleti da to uopšte nije bio kamen već da se radilo o jednom pogledu, poljupcu ili možda dodiru ispod lipe, negdje u žitnim poljima na obali mora. Možda će poslije reći da je taj kamen ust

Ubijediti nekog u nešto, ne koristeći riječnik novca i lične koristi, vrlo je teško. Ateistu teško možeš ubijediti da ima Boga, čak i onda kad se neki računi neočekivano namire, a vjernika da ga nema, čak i onda kad nedužna djeca umiru od gladi. Ubijeđenja su zidovi. Zidovi koji nas skrivaju od mnogih istina i nesigurnosti koju bi spoznaja činjenice da tolike istine postoje donijela. Ubjeđenja su, istovremeno, vrlo opasna. Zahvaljujući njima, gotovo uvijek smo ubijeđeni da smo u pravu i da postupamo kako treba. Zahvaljujući njima možemo ostati bez vrijednog prijateljstva, osobe koju volimo, dragog rođaka ili zemlje u kojoj živimo. Ponekad, zahvaljujući njima možemo ostati i bez emocija ili bez života. Koliko god bilo teško biti od nekog ubjeđen, ubijediti sam sebe možeš u svašta. Lako se možeš ubijediti da te, više nego druge, gleda zgodna crvenokosa pjevačica. Ponekad možeš biti toliko ubjeđen, praktično siguran, da između tebe i neke sasvim neprosječne male ima nešto više od l