Varljivo ljeto 2013.
Eto, sada je, draga, već sigurno, prođe i 2013. godina. Prva, otkako pamtim, da niko nije rekao da će biti smak svijeta, da će nas pokositi kakav meteor sa lošim mapama u navigaciji, neka nova varijanta kuge, bolesti ptica, svinja ili ko zna kojih životinja. Već po tome, mora se priznati, ta je godina posebna, a desile su se u njoj i neke druge sasvim posebne stvari. Ispunilo mi se ove godine nekoliko želja koje sam davno poželio i shvatio sam da je, zaista, kako mi jednom u posveti napisa neko koga sam znao, izgubljeno samo ono čega se odreknemo . Niko ne zna i niko ne umije da promisli ni šta će se desiti za vikend a kamoli šta sve može da se desi u svijetu koji se uvijek mijenja i u kojem se i mi sami, uvijek, mijenjamo. Teško je, stoga, znati šta je čovjek imao, i šta će imati. Ne treba o tome razmišljati. Lako je jedino znati šta čovjek ima a ja, evo sad, za sobom imam, bez sumnje, najbolju godinu svog života. U toj sam godini naučio da se jedna mala, lijepa, beba crta