Sasvim slučajno

Nekad je za kvalitetno udvaranje jedino bio važan dobar hardware. Kvalitetan alat. Najbolji udvarač, Don Juan svog vremena, je bio onaj koji je imao najtežu ruku, dugačku toljagu (centimetri su očigledno odvajkada važni) i koji je znao gdje se žene okupljaju (što je realno bio najteži dio jer u to vrijeme nije bilo šoping centara, kafića, pilatesa i televizijskih serija). Sa dolaskom civilizacije pojavile su se i neke neželjene nuspojave. Uvedeni su zakoni kojima se više nisu dozvoljavali do tad tradicionalni načini udvaranja. Toljage su poslate u istoriju (izuzimajući primjene na sportskim događajima) a muškarci su morali da počnu da koriste software. Da se razumijemo, hardver nije postao nevažan. Dobar alat je uvijek tajna za uspjeh u svakom zanatu.  Doduše sad su alati malo drugačiji, čine ih dobra kola, dobar stan, dobra primanja i ostale, dobre, stvari. Danas je udvaranje široko rasprostranjeno. Gotovo kao i fudbal. Mislim da nema čovjeka na planeti koji se nikad nik

Evo, u prošle dvije sedmice, tri ljepotice mi se požališe kako danas nema pravih muškaraca. Naglašavam, u prolazu i daleko od kreveta, da ne bi, ne dao Bog pala kakva sumnja na mene. Nije da se ne slažem, ali, ljepotice, same ste krive. Ne toliko davno padale ste u blaži oblik kome kod pogleda na, čak i ispodprosječnog, metroseksualca. Vizionar koji je u devedesetim brijao dlake u ušima i nosu imao je prolaz kod gotovo sve i jedne ljepotice (ali i rizikovao da ga seljaci umlate vilama). Dobro je poznato, da nema toga što jedan muškarac (pravi, krivi, princ, konj, svejedno) neće učiniti da seksualno opšti (vidjeti riječnik za značenje termina) sa ženom. Vi to takođe znate (i kroz vijekove zloupotrebljavate) pa ste,  dolaskom emancipacije i kolor televizije u naše krajeve, počele da postavljate ultimatume: Da depiliraš ta leđa, prošli put, kad smo bili u zoološkom vrtu, jedva sam čuvara ubijedila da nisi pobjegao iz kaveza! Nemoj da mi ostavljaš čarape svuda po kući! (Stvarno ne

Mnogi običaji, bilo da su prosto iz naroda ili proizišli iz religije, su posljedica potrebe. Tako je i kum, nekada, imao ulogu da pomogne porodici koja ga je okumila ili sačuva kumče, pogotovo ako se roditeljima nešto desi. Sticajem okolnosti danas upoznadoh mladog čovjeka čijeg sam oca nekad poznavao. Oca,  kojeg već godinama nema, sam mu upamtio kao dobrog, vrijednog i poštenog čovjeka spremnog da nama, studentima, u svakoj situaciji pomogne, ne očekujući ništa zauzvrat. Tad mu zaista, gotovo ništa, osim hvala, nismo ni mogli dati. Sin ima nekih dvadeset i šest godina i već osam godina radi kao radnik u jednom preduzeću. Svoj posao shvata ozbiljno i odgovorno. Ne otaljava ga tek da ispadne iz ruku već mu je stalo da posao uradi kako valja. Izgledom potpuno podsjeća na svog oca. Ponašanjem, čini mi se, još i više. Izgleda da je istina da sin poštenog, vrijednog i dobrog čovjeka ipak teško postaje bilo šta drugo osim pošten, vrijedan i dobar čovjek. Kratko smo popričali, muški

U jednoj zemlji, za koju si možda čula, možda ne, računi se, i u 21. vijeku, mogu platiti svinjetinom . Svinjetina je u ovoj zemlji, i inače, vrlo važna tema. On njoj raspravljaju i najviši organi vlasti . Ne, nije ta zemlja zaostala. U toj zemlji  se dok ja ovo tebi pričam svašta gradi. Neke od najsavremenijih građevina na svijetu. Evo, samo za primjer da uzmemo izgradnju ljetnjih autoputeva . Tako se to domaćinski gradi i čuva. Ne tamo ko neki što voze po autoputevima i kad je zima. Pa posipaju so, a so razjeda. Vidjećemo koliko će njima trajati autoputevi. Ima da oni za koju godinu budu željni autoputa i da dolaze u tu zemlju da se provozaju. Ljeti, naravno. Standard u toj zemlji nije problem. Čak štaviše. Građani te zemlje plaćaju najskuplji javni prevoz ali se zato voze autobusima neupitnog kvaliteta. Autobusima u kojima se dobro pazi da se neko ne prehladi od klime ljeti ili ne nastrada od promjene temperature (toplo-hladno) zimi. U toj zemlji žive fini, mirni i pošt

Svi mi, od trena kad se rodimo, do trena kad nas nestane, kao od najgore droge, zavisimo od ljubavi. Htjeli to priznati ili ne, i ti i ja volimo kada nas vole. Onda kad postoji neko, ko gledajući te, takvu kakva jesi, i razumjevši šta si, umije da se skupi s tobom ispod kakvog ćebenceta i da ćuti, tada nema pretjerano kišnih ili sivih dana. Neki kažu da na svijetu nema dovoljno ljubavi. Nije to istina draga. Naprotiv, izgleda da je ima više nego dovoljno, samo, često, nije raspoređena onako kako treba. Tako ja možda volim baš tebe, malena. Mene voli nekoliko drugih a njih uvijek voli neko treći. Koga ti voliš, e to je tek misterija. Voljeti nekog nije lako. Dosta nas se boji da voli. Ono što voliš možeš i da izgubiš a ljubav sama po sebi može da bude i neuzvraćena. Problem je što se, nerijetko, ne bira koga ćeš voljeti. Čak i u najvećim krizama, uvijek negdje i nekako ostanu neko i nešto da se vole. Biti voljen, samo ponekad, je i teže nego voljeti nekog. Posebno umije da bu