Sasvim slučajno

U životu svakog čovjeka dođe doba da se svedu računi. Neko ih svede na kraju svake godine, neko na kraju prvih sto godina a neko, tek kad dođu na naplatu. Uglavnom, svi ih svedemo. Vezan obećanjem koje sam dao pokojnom đedu, hiljadugodišnjom tradicijom moje porodice i pijanskim obećanjem datim komšiji i ja, večeras, svodim svoje račune za godinu koja je na izmaku. Već sam ti govorio kako svakoj godini dodijelim neku, prigodnu, rečenicu i kako sam, ovoj, dodijelio "očekujte sreću". Bog, raspored zvijezda, horoskop ili vidoviti Milan su se postarali da ova godina zaista bude srećna za mene. Najprije rodio se jedan mali gospodin koji će da svog striku zamjeni u potrazi za plavušama i dobrim tamburašima. Ne sad, za nekih 18 godina, kad dođe vrijeme. Zasad on umije da se smije, mršti, plače i, bogme, kaki, ali opet, ama baš svi koji ga znaju, vole ga svim svojim srcem. Kako je krenulo ispašće od njega opasan baraba. Barem kao onaj mali plavi dječak kojeg sam naučio da lupa

Kažu da samo u Kolibama donjim živi jedan što se od braka "spasio" (na snimku desno). Jedni su tvrdili da će se ženiti prvom prilikom, drugi da neće nikad, neki da neće nikad ponovo, poneko je odbio čak i dvije stotine ponuda  ali okreni, obrni svi su, nekako, manje ili više, s papirima ili bez njih za brak. Brak nije neozbiljna stvar i o njemu treba govoriti ozbiljno. On je baš kao i život. Možeš da se pustiš da te nosi mutna rijeka, al ako tako radiš lako se nasukaš, ili možeš da pokušaš da upravljaš  i gospodariš svojom sudbinom bez garancije da ćeš bolje proći ali sa više zadovoljstva. O braku ljudi, obično, razmišljaju kada odrastu i uozbilje se. Sva ona laka obećanja ženidbe, davana u periodu između 4. i 7. godine (Irena izvini!) tad prestaju da važe i čovjek počne da traži nešto drugo (i da teže obećava). Sva je muka u tome što mnogi ne znaju šta traže. Neki su ubjeđeni da im trebaju samo lijepa žena (ili muž) i da je to rješenje. Njih je lako prepoznati po t