Prinčevi i princeze

Zaista se sve nekako okrenulo. Čitam, prije neki dan, kako je neka tamo princeza, ljepotica naravno, iskoristila priliku kada je bila van svoje zemlje, kako bi pobjegla od svog princa.

Razlozi za takav neuobičajen akt leže u tome što ju je princ, kako kaže, zlostavljao, tukao i silovao. Čitava priča završava informacijom da princezina majka razmišlja o tome da tuži princa. Možemo se, dakle, nadati famoznom sudskom procesu: princ šarmantni protiv princeze pepeljuge. Kako je pastuv bijelac podnio ovaj stres, nije navedeno.

Nekako mi se čini da to nije ono što smo podrazumijevali pod “i živjeli su sretno do kraja svojih života”.

Zaista, ispada da su prinčevi najstrašnije devalvirali, ili su možda princeze počele da drugačije biraju svoje prinčeve.

Mnogi danas misle da se srce otvara ključem od stana ili ključem od kola, odnosno silikonom, plavom kosom ili nogom (dvjema dugačkim u slučaju nekih koje poznajem).

Premalo se vremena provodi na uhodavanje i iskreno upoznavanje jer sve što znamo jeste da se u bajkama (a bogme i španskim serijama) uvijek napate dok se ne uzmu a poslije “žive srećno do kraja svojih života”.

Posao je onda jednostavan, ako već sve ide brzo u fazi uhodavanja idemo što prije, bez razmišljanja, u brak jer poslije te tačke postoji obećanje da će sve biti ružičasto. Nažalost, kako se vidi i u slučaju sirote princeze, ne mora da bude tako.

Još se pitam hoće li bajke 21. vijeka počinjati sa: “Bila jednom jedna, razvedena, princeza...”?