Potroši (me)

Ja sam, jednostavno, nepovratno izgubljen. Poput svih modernih samaca, koji uživaju u životu, navučen sam na kućne dostave. Dva su razloga za to: ne umijem da kuvam i naručivanje je daleko jendostavnije od pripreme i čišćenja poslije.

Svi koji me iole poznaju znaju da je moj život skupina najnevjerovatnijih događaja. U skladu s tim prije neki dan, iako nisam tražio, dođoh u posjed magičnog broja. Rekoše mi da na taj broj mogu da naručim djevojku. Sve što su mi još rekli je iznenađujuće povoljna cijena (mada ipak mnogo skuplja satnica nego što ja zarađujem što mene čini, jeftinim?).

Od tad se pitam: Kako naručuješ djevoku? Jel kažeš: dobro veče jel mogu ja da dobijem jednu plavu, duge noge, velike grudi, mršavu, srednje visoku, mladu, dobrovoljno uključenu u biznis, nalik komšinici koju sanjam, čistu, jednu crnu ....

Šta ako nema? Jel postoji neko pregovaranje, jel te pokušavaju ubijediti: Imamo upravo kakvu ste opisali samo nije plava, ne liči na vašu komšinicu, nije baš sasvim čista ali bolesti garantovano nisu prelazne, u veoma dobrom stanju…

Sad nešto razmišljam, dal ti poslije prve narudžbine ostave reklamu? Katalog?

Veliko pitanje je i jel samo naručivanje, baš kao i naručivanje hrane koju ne umijem da napravim, priznanje da ne umijem da pronađem djevojku za zabavu, ili je samo to jednostavniji način?

Možda je jednostavnije kupiti nešto nego džaba dobiti i povrijediti nekog ko misli da je to što ti dobijaš njegovo, muža, momka, potencijalnog momka. Možda je to način da izbjegneš da postaneš glumac u španskoj seriji ili je to upravo način kako serija počinje?