Gledanje u grah

Fenomen koji me je uvijek fascinirao jeste stalna želja ljudi da saznaju kakva će im biti sudbina. Ovaj fenomen nije nešto što je karakteristično za naše doba. Naprotiv! Odkad znamo za sebe ljudi su koristili razne načine i stvari koje su im bile na raspolaganju kako bi “vidjeli” kakav će sutra biti dan.

Naše bake su koristile grah, bacale ga i potom iz rasporeda zrnaca govorile sudbinske stvari. Naše majke, sestre i djevojke koriste kafu. Uvijek me je zaprepasti šta sve stane u jednu malu šoljicu kafe i šta sve jedna žena kaže drugoj tokom “seanse” a da se ova ne naljuti.

U malu šoljicu stanu kuća i drvo, put i more, novac i bijeda. Gledajući u šolju jedna žena drugoj govori da je vidi kao kravu i obe se duboko zamisle šta to znači.

Neumitni napredak tehnike donosi i proricanje sudbine na daljinu kao ultimativni instant način spoznaje svoje budućnosti. Televizija nam prikazuje provjerene čarobnjake, proroke i razne druge magove kako koriste računare, sofisticirane programe, cartoon network jednako kao tarot karte kako bi nam rekli šta nas čeka. Ova zabava naravno nije besplatna čak ni jeftina ali svakako ima svoju publiku.

Moj lični favorit u savremenom proroštvu je čuveni Vidoviti Milan. Ono što je specifično za ovog čovjeka, za kojeg oni koji ga znaju tvrde da je izuzetno pametan, jeste činjenica da se čovjek svojim programom otvoreno ruga ljudima koji vjeruju u proroke.

Njegovi odgovori na pitanja gledalaca postaju urbani fenomen među onom populacijom koja prezire ovakav tip programa. Njegove emisije gledaju i “nevjernici” jednako kao i oni koji svaku njegovu riječ doživljavaju kao istinu.

Savjeti, poput onog kada baki koja ga pita hoće li se njen sin oženiti govori da sin mora da pusti kosu i počne da sluša whitesnake što ona čuje kao maj sneg, ili onog kada čovjeku savjetuje da pospe glavu tubom majoneze i tubom kečapa pa da se potom obrije vrhnjem, su toliko očigledno pomjeranje granice i toliko očigledno nevjerovatni ali ljudi mu na to sve kažu hvala.

Nije bitno jesu li čekali na liniji, niti to što će im račun za telefon ovaj mjesec biti astronomski, oni su dobili svoj lijek. Možda ih ne treba žaliti. Mi se liječimo knjigama, filmovima i predstavama. Kupujemo svoju sreću i tražimo svoj put na neki drugi način. Oni su samo pronašli drugi način.

Kad govorim o ovoj temi moram priznati da su moja iskustva ograničena. Naime, ne pijem kafu, ne prilazim grahu, nisam nikad bio kod nekog sa nadnaravnim moćima. Moja sudbina je bezbjedno skrivena.

Ne bi bio sasvim iskren ako ne bi rekao da sam jednom u životu imao blizak kontakt sa nekim ko se doživljavao kao prorok. Prividno miran i blag, kako me ljudi doživljavaju, u njegovom svijetu sam identifikovan kao dobar momak i prijatelj. Želeći da mi učini, da samo meni, on mi je rekao da će mi omogućiti da imam svaku ženu koju poželim. Ugovor je jednostavan. Ja donesem čarapu od djevojke za koju sam zainteresovan, on uradi svoju magiju i stvar je završena.

Dakle treba se čuvati graha, kafe, paziti gdje su vam čarape i osobito se paziti savjeta bilo kakvog Milana a još ako je on vidovit.