Nekoliko dobrih ljudi
Zamalo da me danas zgazi taksista. Navalio on da prođe pješački prelaz prije mene a ja navalio da prođem prije njega. Nije se nešto žurilo njemu a nije ni meni, ali je obojici bilo važno ko će prvi preći. Ovaj put sam ja bio taj, samo obični pješak na pješačkom prelazu. Natjeralo me to da se upitam. Šta je to među nama? Zbog čega više niko nikoga ne poštuje nego je, nerijetko, svaki osmjeh, posljedica nekog, stvarnog ili izmišljenog, interesa? Zbog čega ne umiju da pomognu i učine samo jedan dobar gest ali su toliko spremni da učine zlo, makar malu pakost, drugome? Zbog čega im je sve posvećeno interesu, i osmjesi, i prijateljstva, i rođendani i slave? Zbog čega izjednačavamo kvalitet koji traje sa kvalitetom koji se tek pojavio ili za koji mislimo da će se pojaviti? Zbog čega su zaboravili, ili nikad nisu ni znali, da žive poštujući vrijednost i vrlinu? Zbog čega vjeruju da su im svi samo neprijatelji, konkurencija, neko ko im čini zlo, iskorištava ih? Zbog čega ne um