Ivan Drago

Danas sam, poslije Scotty-ja, upoznao i druge metode dijagnosticiranja. Pregled na kojem sam bio se zove EMNG i, onliko koliko sam ja shvatio, predstavlja mjerenje provodnosti nerava.

Sam pregled se izvodi tako što na dio tijela koji se pregleda, u mom slučaju noga, doktor postavlja uređaje koji najviše podsjećaju na pločice i potom pušta električnu struju u iste. To za posljedicu ima pokrete mišića koje doktor potom tumači. Mada prilično nelagodan ovaj dio pregleda je gotovo u cijelosti bezbolan i traje nekih petnaestak minuta.

Drugi dio pregleda se izvodi uređajem, koji podsjeća na iglu od nekih desetak centimetara, a koji doktor zabija u određene tačke, pomjera i potom mi daje instrukcije da postavim stopalo ili nogu u određeni položaj te da se oduprem njegovom pritisku. Ni ovaj dio nije bio nešto bolan osim kada je doktor zabo uređaj u unutrašnju stranu stopala. Pomjerajući uređaj u pojedinim trenutcima mi je bilo jako bolno, ne i neizdrživo.

Sve u svemu pregled nije toliko bolan ili neugodan koliko sam očekivao. Veoma ljubazni doktor Zoran Vukojević mi je sve vrijeme objašnjavao pregled i na kraju dao tumačenje koje je i meni kao laiku bilo jasno i suvislo.

Ah da, ovo su i bili prvi zdravstveni radnici koji me nisu tjerali da se skinem. Nije da nisam ponudio.