Sasvim slučajno

Prolaze godine. Okreneš se i iznenadiš kad vidiš da je od prvog poljupca, onog koji se broji, prošlo već 20 godina. Prolaze godine a prošlih se sjećaš samo po zemljotresima koji su izazvali cunamije, one dobre ali i one loše, i situacijama kad te je neko bombardovao, bilo da si bila u pravu ili da nisi, da si bila spremna ili ne. Pravi je zemljotres onaj kojim te protrese pogled žene koja te iskreno i zbog tebe voli. Nema te skale kojom se može izmjeriti njegova snaga. Sreća pa ih je malo na ovome svijetu. Zasigurno su cunamiji one bezrazložne tuge koje osjetiš pred neki poseban dan koji samo tebi znači. Teško je bombardovanje kad vidiš da neki prijatelji do kojih ti je stalo ne dijele tvoj entuzijazam za to prijateljstvo. Sigurno su bombardovanja i kad te neko, za koga vjeruješ da je jedno, ubijedi djelima da je gore od toga. Godine prolaze nenadoknadivo. Neko ih ima još gomilu, neko tek malo ali svima će ih nestati. Ne treba zbog toga tugovati niti žaliti. To je samo sitn

Sticajem okolnosti, povezoh danas nekog čovjeka od najnovijeg mjesta do mjesta koje se nalazi ispred Dora. Na prvi pogled, običan neki čovjek. Riječ po riječ, utvrdismo koje to zajedničke prijatelje imamo. Raspričasmo se poslije o autima i drugim stvarima koje interesuju muškarce. Dođosmo tako i do priče o njegovoj porodici. Reče mi, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, kako ima troje djece. Ćerku koja je svoj fakultet završila sa svim desetkama i samo jednom devetkom, magistrirala i udala se, drugu ćerku koja na trećoj godini svog fakulteta ima sve desetke i sina koji u srednjoj ima sve petice i niti jednog izostanka. Reče mi i kako mu je žena ostala bez  posla i kako na svom imanju rade i privređuje te tako, uz pomoć njegove plate, izdržavaju. Nije lako, ćerka se trudi da se zaposli u Banjaluci ali joj veze, tuđe, smetaju. Ne zbunjuje je to i bori se protiv toga, a kako vijesti od prije dva dana kažu, i izborila se. Nije se predala niti odustala od onog što joj pripada.

Evo već nekoliko mi ljudi reče da ne ličim na sebe. Sve neki, meni nepoznati, ljudi. Hajde što onaj reče da ne ličim na onog iz lične karte. To je istina. U ličnoj karti je neki "cvikeraš" jedno 10 godina mlađi od mene. Zelen kao trava zelena. Ja ga ne poznajem! Hajde što onaj drugi reče da ne ličim na sebe sa posla, jednom kada se dokopam kafane. Nije ni to daleko od istine. O tome kako za posao oblačim svoje "poslovno" lice (kako ovaj reče, tipičnog "nerd"-a) sam ti već govorio. Ti dobro znaš da to nisam ja. Mnogi to brzo provale pa mi često kažu da više ličim na kakvog policajca nego li na inžinjera. Ukoliko obećaš da nikom nećeš reći, priznaću ti da ni taj u kafani nisam ja. To je neki veseljak koji bi za jednu, ne baš nešto posebnu pjesmu (u kojoj se samo ponekad spominje njegovo ime), ostavio i zadnju paru. Govorio sam ti i kako se svi mijenjamo, svakog dana. Mijenjamo kao jabuke, truleći kad smo sami, crvajući se kad nam razni crvići pređu s

View my new track "sa" started in Bosnia and Herzegovina, Federation of Bosnia and Herzegovina, Sarajevo. Powered by GPSed.com - Free Mobile GPS Tracking Service