Aquila non capit muscas

Pronaći sreću u životu ne mora da bude tako teško i komplikovano kako na prvi pogled izgleda. Sve se svede na dodjeljivanje prioriteta, a jednom kada su oni dodjeljeni, sve je mnogo lakše, sve će se već poravnati kako bi se postavljeni ciljevi i ispunili.

Ispravno, ili bolje reći bez kajanja, određivanje prioriteta jeste onaj životni začin za sreću, koji nam je od malih nogu potreban. Na početku toga nismo svjesni. Naši odabiri nisu kritični za naš cijeli život a onda kada to ipak jesu, mi toga još nismo svjesni .

Kako sazrijevamo sve smo svjesniji kako pogrešno dodjeljeni prioriteti mogu da nas dovedu u vrlo neugodnu situaciju.

To, ipak, ne treba da nas spreči da donosimo odluke i da sami, baš kao kakvim zmajem, promjenom težišta, upravljamo svojim životima. To ne treba da nas spriječi da želimo, da volimo, da stremimo ili da patimo. Određivanje prioriteta, makar i pogrešno, ustvari nikad ne može biti lošije od prepuštanja toku vremena.

Problem sa prioritetima jeste u tome što je vjerovatnoća dostizanja cilja uglavnom obrnuto proporcionalna broju prioriteta, To znači, da što više prioriteta imamo to su manje šanse da bilo koji cilj i ostvarimo.

Onda kada poredamo naše ciljeve treba zapeti iz petinih žila i povući koliko god jače možeš kako bi uradila sve da postigneš svoje ciljeve određene najvećim prioritetom. Jednom kada to uspiješ, ne smiješ biti nesrećna niti razmišlljati o prioritetima i ciljevima koje nisi ostvarila. Tada se trebaš radovati.

Ne moraš mi reći, ali napiši na papir ispred sebe, ili reci sama sebi, koji to ciljevi u tvom životu imaju najveći prioritet.