Sasvim slučajno

Ova je godina, savim sigurno, bila godina čuda. Najveće je to koje je dvije blijede crtice pretvorilo u četiri zuba, krezavi osmijeh i poluuvježbano ta-ta, mam i ba-ba. Tek upoznajem tog opasnog lika i vidim da on već čini prava čuda. Njegovu baku niko godinama do ove nije čuo da pjeva a uz njega kao da se sprema za nekakvu zvijezdu. Čudno, ali nas dvojica imamo potpuno identične uši i ličimo jedan na drugoga toliko da su i meni, ove godine, često govorili da sam sladak, što je, složićeš se, čudo. Kažu da je moja, umanjena slika, a ja jedva čekam da počnu da govore da sam ja njegova umanjena slika. Čudom sam se čudio ove godine kada sam se sjetio kako je bilo prije samo četri i pitao sam se kakva nas sve čuda čekaju u naredne četri. Čudio sam se i kada sam shvatio da je naš mir, gotovo neopaženo, postao punoljetan. Posebno mi je to bilo čudno bilo onih dana kada bi mi se učinilo da čujem grmljavinu topova, negdje iz nekih dalekih zemalja, onih za koje nikada nisam bio sigu

Rodila si se, napravljena po nekom, očigledno je vrlo lijepom, kalupu i čak i onda kada si se brusila da dostigneš sadašnji sjaj, te neke, prvobitne, konture nisi mogla da izgubiš. Zbog tog kalupa nekad se negdje, jednostavno, ne uklapaš, ili je viška te tvoje duše, lijepe kose, iskrenih misli ili je manjka, možda i potpunog odsustva, sposobnosti da glasno govoriš, da računaš i kad je za sav račun dovoljan samo jedan prst. Kalup je takav kakav je i promijeniti se ne može. Znam da će, ponekad, čak i te tvoje lijepe oči, biti tužne, jer nećeš razumjeti kako ono jasno i očigledno nije svima jasno i očigledno. Smetaće ti kada vidiš da je možda baš tu negdje u organizovanoj neorganizaciji sviju koje srećeš jednako uspjeti i ne uspjeti, raditi i o radu govoriti, voljeti i ljubav glumiti, biti iskren prijatelj i biti prijatelj zbog potrebe. Ne, nemoj da se zbog toga zagorčaš, da postaneš neko drugi. Ne ide to. Ti si ovdje samo zbog sebe, takva, savršena, kakva jesi. Vrijede ti samo oni