Nose job

U nekim, tridesetim, svakom muškarcu koji drži do sebe dođe vrijeme za generalni servis. Baš kao i kod kola, iako sve izgleda dovoljno dobro, ili smo se makar navikli da je takvo kakvo je, tako i kod muškarca koji drži do sebe sve može izgledati odlično, ali nedostatatci "ispod haube" postoje.

Nađe se tu i zuba okrnjenih tučama zbog neke, davno zaboravljene, podočnjaka njegovanih dugim noćima uz muziku i vino, nosa krivog zbog Bog zna čega...

Kao što ni generalni remont ne napravi od starog auta novo tako ni ovaj ne napravi sasvim novog čovjeka ali rezultati, barem, omoguće, 100 000 narednih kilometara i promjenu karijere. Ko je još vidio da novine pišu o elektro inžinjerima?

Ja sam se odlučio da krenem putem naših proslavljenih vedeta i remont započnem saniranjem svoje najveće boljke - nosa.

To što je bio kriv na jednu stranu, to, navodno, niko osim mene nije primjećivao dok se baš baš posebno ne zagleda. Ne znam jel to znači da me, ustvari, niko ni ne gleda ili ti što me gledaju imaju problem sa simetrijom.

Veći problem je, za mene, predstavljalo to što sam sve više i više morao da dišem na usta dok sam u nosu osjećao konstantan pritisak i konstantnu začepljenost jedne nosnice. Dodatno, jedno vrijeme sam imao vrlo vrlo neugodan osjećaj naglog gubitka ravnoteže i padanja na leđa. Taj osjećaj je neugodan pošto se pojavi dok stojiš i imaš utisak da si već ispao iz ravnoteže i da nezadrživo padaš na leđa, iako, u stvari, mirno stojiš. Poteškoće poput sasušene sluzi u nosu koja me je dočekivala svako jutro te povremene nadutosti je doktor takođe pripisao problemima sa nosom i sinusima. Česte i vrlo bolne upale sinusa i pritisak u glavi prilikom ronjenja su takođe bile jedan od problema koje sam imao.

Nakon što sam se po internetskim forumima "raspitao" ko je najbolji čovjek za posao otkrio sam da je to dr. Dušan Bjelić, načelnik klinike za ORL na VMA. Pošto nisam srbijanski osiguranik do njega sam, najjednostavnije, mogao doći zakazivanjem pregleda u privatnoj ordinaciji. Doktor, kako izgleda, radi u nekoliko ordinacija a ja sam pregled zakazao u Eurosleep-u, i nisam se pokajao.

Pregled je bio kratak a doktorovo: "Auuuuuu" kad je zavirio u moj nos nije baš obećavalo povoljnu dijagnozu. Prema nalazu, iako to nisam ni znao, ja sam, u stvari, imao slomljen nos i devijaciju septuma. Terapija: Operacija!

Za operaciju sam se odlučio kod istog doktora, u istoj ambulanti, i nisam se pokajao.

Prije operacije su svi bili veoma ljubazni prema meni, do te mjere da sam se osjećao kao nekakva posebno važna osoba. Anesteziolog, prof. dr. Tomislav Marenović, i hirurg, dr. Bjelić, su prije same operacije razgovarali samnom. Doktorica Novović, vlasnica Eurosleep-a, je takođe uvijek bila tu da pomogne i postara se da je sve u redu.

Sama operacija je mrak bez sjećanja. Zadnje čega se sjećam je da je anesteziolog rekao da mora da mi pronađe venu na šaci, malog uboda i jedno dvije do tri sekunde poslije toga. Same operacije nema u sjećanju. Nema bola, nema sjećanja. Ništa. Potpuni mrak.

Sljedeće čega se sjećam je trenutak kad pokušavaju da me sa kolica prebace na bolnički krevet. Mala omamljenost, mali problem sa koodinacijom pokreta ali i potpuni nedostatak bola. Nakon par minuta sam tražio telefon da se javim svima kojima sam se trebao javiti i to su mi ispunili. U nekoliko navrata su mi mjerili pritisak i svi bili pomalo iznenađeni time što je, momačkih, 120/80. Mjerili su mi i bilo i tu je sve bilo u redu.

Nakon nekog kraćeg vremena mi je došla muka i u nekoliko navrata sam povratio oko tri deci krvi (slobodna, kafanska procjena) koje se tokom operacije slila u želudac. Bola i dalje nije bilo. Nelagoda zbog tampona u nosu je takođe, bila, praktično neprimjetna i na nivou nosa začepljenog od prehlade.

Vrlo brzo sam bio u stanju da spavam, pijem čaj, jedem plazmu. Negdje oko pola noći sam išao i u WC. Bio sam siguran da će mi disanje na usta i spavanje na leđima predstavljati problem ali nije bilo tako.

Tokom same noći neko je više puta zvao medicinsku sestru koja je čitavu noć provela uz mene i raspitivao se oko mog stanja. Pošto niko od mojih nije znao naziv ustanove pretpostavljam da se radi o nekom od doktora koji su učestvovali u operaciji.

Ujutro, nakon doručka, sam već bio potpuno spreman da idem i osim maske Hanibala Lektora, disanja na usta i izmjenjenog glasa ništa drugo nije ukazivalo na operaciju koju sam imao.

Već prvog dana sam bio sposoban da jedem, praktično sve. Koliko god se, u teoriji, činilo da jesti i disati na usta nije oguće, u praksi jeste.

Veoma pozitivno me je iznenadila dr. Novović koja me je, par sati nakon što sam otpušten, zvala da još jednom provjeri moje stanje.

Otoka, praktično, nije bilo ni neposredno poslije operacije a ni potom. Prvog dana su kapci bili malo otečeni ali tek toliko da izgledam kao da ću zaplakati. Poslije se i to povuklo.

Nakon sedam dana, koje sam uglavnom proveo gledajući sve filmove koji su do sad snimljeni, sve sadržaje na internetu i spavajući, došao sam na vađenje tampona. Ta procedura je, takođe, potpuno bezbolna mada pomalo neugodna u smislu kao da iz nosa izvlačite jako veliku i dugačku balu.

U mom slučaju, ljepilo od zavoja je izazvalo alergiju na koži nosa, ali osim toga sve je savršeno funkcionisalo. Pritiska u nosu više nije bilo, disanje je bilo dosta bolje (a još treba da se popravi, kako mi objasniše) i nos je bio pravan. Meni se učinilo da je nešto kraći ali je to, vjerovatno, posljedica toga što je malo natečen.

Nakon sedam dana sam bio u stanju da, ustvari, nastavim normalan život.

Još jednom da naglasim da sam cijelim tretmanom u Eurosleep-u vrlo vrlo zadovoljan i da sam pozitivno iznenađen uslugom i njegom koju su pružili.

Nastavak (tri mjeseca poslije)