Sasvim slučajno

Evo, baš prije neki dan, čitam kako je mali Steva postao veliki. Preda mnom se kroz riječi jedne knjige, kao kad ti kidaš paučinu tim svojim mršavim rukama, ponovo otkriva koliko je kvalitetno obrazovanje, školovanje, zaista važno . Pitam se, večeras, koliko raznih Nikola, Steva, Alberta i drugih svake godine, na ovom svijetu, bude nepovratno izgubljeno i kako bi ovaj svijet izgledao samo da su oni imali prilike da se obrazuju, razviju i pokažu šta mogu. Možda bi danas stvarno jeli zlatnim kašikama kako mi je pokojna baba jednom govorila da hoćemo. Pravo na obrazovanje, i to najbolje moguće obrazovanje, mora da postane izjednačeno sa pravom na život. Najbolje moguće obrazovanje treba da bude osnovno pravo i dostupno svima jer ako nije gubimo baš svi mi. Obrazovati nekog nije lako. Lako se tu pogriješi. Lako promaši. Lako se sklizne u to da se od dijamanta pravi samo još jedna cigla. Ponekad mislimo da je dobro obrazovanje ako ne reagujemo na greške svojih učenika, a...

Jedan će mali meteor danas da udari Zemlju. Ne mogu ti reći kakav će biti ali ne, ne boj se mrvice niježna, neće ti nauditi. Neće ga osjetiti, ni kao najmanji potres, čak ni dežurne babe iz tvog komšiluka. Taj meteor ti, draga, sigurno neće donijeti kraj svijeta. Taj je meteor lični i nije tvoj. Poslat je iz davnina i usmjeren sudbinom da baš danas padne na možda baš moju glavu. Donijeće taj kamen dugo čekanu katarzu, tome kome je namjenjen. Odnijeće jedan prosti kamen sve nagomilane nesrećne ljubavi, nemire i tuge koji su baš tome nekome, kao givihti, otežale dušu. Toliko je otežale da taj više ne može da je nosi. Sutra će on, hodati smjelije i gledati vedrije, rasterećen bremena koje je nosio. Istina, možda nekom sa strane taj kamen neće ličiti na kamen. Možda će se prolaznik i u desnu ruku zakleti da to uopšte nije bio kamen već da se radilo o jednom pogledu, poljupcu ili možda dodiru ispod lipe, negdje u žitnim poljima na obali mora. Možda će poslije reći da je taj kamen ust...

Ubijediti nekog u nešto, ne koristeći riječnik novca i lične koristi, vrlo je teško. Ateistu teško možeš ubijediti da ima Boga, čak i onda kad se neki računi neočekivano namire, a vjernika da ga nema, čak i onda kad nedužna djeca umiru od gladi. Ubijeđenja su zidovi. Zidovi koji nas skrivaju od mnogih istina i nesigurnosti koju bi spoznaja činjenice da tolike istine postoje donijela. Ubjeđenja su, istovremeno, vrlo opasna. Zahvaljujući njima, gotovo uvijek smo ubijeđeni da smo u pravu i da postupamo kako treba. Zahvaljujući njima možemo ostati bez vrijednog prijateljstva, osobe koju volimo, dragog rođaka ili zemlje u kojoj živimo. Ponekad, zahvaljujući njima možemo ostati i bez emocija ili bez života. Koliko god bilo teško biti od nekog ubjeđen, ubijediti sam sebe možeš u svašta. Lako se možeš ubijediti da te, više nego druge, gleda zgodna crvenokosa pjevačica. Ponekad možeš biti toliko ubjeđen, praktično siguran, da između tebe i neke sasvim neprosječne male ima nešto više od l...

Nekad je za kvalitetno udvaranje jedino bio važan dobar hardware. Kvalitetan alat. Najbolji udvarač, Don Juan svog vremena, je bio onaj koji je imao najtežu ruku, dugačku toljagu (centimetri su očigledno odvajkada važni) i koji je znao gdje se žene okupljaju (što je realno bio najteži dio jer u to vrijeme nije bilo šoping centara, kafića, pilatesa i televizijskih serija). Sa dolaskom civilizacije pojavile su se i neke neželjene nuspojave. Uvedeni su zakoni kojima se više nisu dozvoljavali do tad tradicionalni načini udvaranja. Toljage su poslate u istoriju (izuzimajući primjene na sportskim događajima) a muškarci su morali da počnu da koriste software. Da se razumijemo, hardver nije postao nevažan. Dobar alat je uvijek tajna za uspjeh u svakom zanatu.  Doduše sad su alati malo drugačiji, čine ih dobra kola, dobar stan, dobra primanja i ostale, dobre, stvari. Danas je udvaranje široko rasprostranjeno. Gotovo kao i fudbal. Mislim da nema čovjeka na planeti koj...

Evo, u prošle dvije sedmice, tri ljepotice mi se požališe kako danas nema pravih muškaraca. Naglašavam, u prolazu i daleko od kreveta, da ne bi, ne dao Bog pala kakva sumnja na mene. Nije da se ne slažem, ali, ljepotice, same ste krive. Ne toliko davno padale ste u blaži oblik kome kod pogleda na, čak i ispodprosječnog, metroseksualca. Vizionar koji je u devedesetim brijao dlake u ušima i nosu imao je prolaz kod gotovo sve i jedne ljepotice (ali i rizikovao da ga seljaci umlate vilama). Dobro je poznato, da nema toga što jedan muškarac (pravi, krivi, princ, konj, svejedno) neće učiniti da seksualno opšti (vidjeti riječnik za značenje termina) sa ženom. Vi to takođe znate (i kroz vijekove zloupotrebljavate) pa ste,  dolaskom emancipacije i kolor televizije u naše krajeve, počele da postavljate ultimatume: Da depiliraš ta leđa, prošli put, kad smo bili u zoološkom vrtu, jedva sam čuvara ubijedila da nisi pobjegao iz kaveza! Nemoj da mi ostavljaš čarape svuda p...

Mnogi običaji, bilo da su prosto iz naroda ili proizišli iz religije, su posljedica potrebe. Tako je i kum, nekada, imao ulogu da pomogne porodici koja ga je okumila ili sačuva kumče, pogotovo ako se roditeljima nešto desi. Sticajem okolnosti danas upoznadoh mladog čovjeka čijeg sam oca nekad poznavao. Oca,  kojeg već godinama nema, sam mu upamtio kao dobrog, vrijednog i poštenog čovjeka spremnog da nama, studentima, u svakoj situaciji pomogne, ne očekujući ništa zauzvrat. Tad mu zaista, gotovo ništa, osim hvala, nismo ni mogli dati. Sin ima nekih dvadeset i šest godina i već osam godina radi kao radnik u jednom preduzeću. Svoj posao shvata ozbiljno i odgovorno. Ne otaljava ga tek da ispadne iz ruku već mu je stalo da posao uradi kako valja. Izgledom potpuno podsjeća na svog oca. Ponašanjem, čini mi se, još i više. Izgleda da je istina da sin poštenog, vrijednog i dobrog čovjeka ipak teško postaje bilo šta drugo osim pošten, vrijedan i dobar čovjek. Kratko smo popričali, m...

U jednoj zemlji, za koju si možda čula, možda ne, računi se, i u 21. vijeku, mogu platiti svinjetinom . Svinjetina je u ovoj zemlji, i inače, vrlo važna tema. On njoj raspravljaju i najviši organi vlasti . Ne, nije ta zemlja zaostala. U toj zemlji  se dok ja ovo tebi pričam svašta gradi. Neke od najsavremenijih građevina na svijetu. Evo, samo za primjer da uzmemo izgradnju ljetnjih autoputeva . Tako se to domaćinski gradi i čuva. Ne tamo ko neki što voze po autoputevima i kad je zima. Pa posipaju so, a so razjeda. Vidjećemo koliko će njima trajati autoputevi. Ima da oni za koju godinu budu željni autoputa i da dolaze u tu zemlju da se provozaju. Ljeti, naravno. Standard u toj zemlji nije problem. Čak štaviše. Građani te zemlje plaćaju najskuplji javni prevoz ali se zato voze autobusima neupitnog kvaliteta. Autobusima u kojima se dobro pazi da se neko ne prehladi od klime ljeti ili ne nastrada od promjene temperature (toplo-hladno) zimi. U toj zemlji žive fini, mirni i ...