Meteori
Jedan će mali meteor danas da udari Zemlju. Ne mogu ti reći kakav će biti ali ne, ne boj se mrvice niježna, neće ti nauditi. Neće ga osjetiti, ni kao najmanji potres, čak ni dežurne babe iz tvog komšiluka. Taj meteor ti, draga, sigurno neće donijeti kraj svijeta. Taj je meteor lični i nije tvoj. Poslat je iz davnina i usmjeren sudbinom da baš danas padne na možda baš moju glavu.
Donijeće taj kamen dugo čekanu katarzu, tome kome je namjenjen. Odnijeće jedan prosti kamen sve nagomilane nesrećne ljubavi, nemire i tuge koji su baš tome nekome, kao givihti, otežale dušu. Toliko je otežale da taj više ne može da je nosi. Sutra će on, hodati smjelije i gledati vedrije, rasterećen bremena koje je nosio.
Istina, možda nekom sa strane taj kamen neće ličiti na kamen. Možda će se prolaznik i u desnu ruku zakleti da to uopšte nije bio kamen već da se radilo o jednom pogledu, poljupcu ili možda dodiru ispod lipe, negdje u žitnim poljima na obali mora.
Možda će poslije reći da je taj kamen ustvario bio skup redova, odštampanih olovnom tintom u nekom glupom i površnom članku. Možda samo nečije ime koje će mu se prvo pojaviti u svijesti, odmah nakon buđenja.
Nesumnjivo, ipak se radi o kamenu, jer samo kamen može otvoriti tvrde glave i zakopčane duše.
Slagao sam te malo. Ne neće danas samo jedan meteor udariti Zemlju. Mnogi će, baš kao ona ljetnja, noćna kiša, pasti.
Dok budu padali možda će negdje neka plavokosa ljepotica, potpuno slična tebi, stojeći bosim tabanima na plavim pločicama, poželjeti neku želju, nesvjesna da meteor koji pada želju nekom već ispunjava a da onaj koji će ispuniti našu ne možemo ni vidjeti ni čuti unaprijed.
Svi meteori koji danas padnu neće i pogoditi glave kojima su namjenjeni. Neki će pasti dovoljno blizu, toliko blizu da će se onaj čiji je taj meteor o njih spotaknuti, zateturatu i bar neko vrijeme nastaviti nesigurno hodati. Drugi će pasti negdje daleko da čekaju hoće li taj kome su namjenjeni ikad doći po njih.
Reci mi draga, kad bi ti mogla da baciš kamen, a on da kao meteor padne na nečiju glavu, na koju bi ga stranu bacila?
Donijeće taj kamen dugo čekanu katarzu, tome kome je namjenjen. Odnijeće jedan prosti kamen sve nagomilane nesrećne ljubavi, nemire i tuge koji su baš tome nekome, kao givihti, otežale dušu. Toliko je otežale da taj više ne može da je nosi. Sutra će on, hodati smjelije i gledati vedrije, rasterećen bremena koje je nosio.
Istina, možda nekom sa strane taj kamen neće ličiti na kamen. Možda će se prolaznik i u desnu ruku zakleti da to uopšte nije bio kamen već da se radilo o jednom pogledu, poljupcu ili možda dodiru ispod lipe, negdje u žitnim poljima na obali mora.
Možda će poslije reći da je taj kamen ustvario bio skup redova, odštampanih olovnom tintom u nekom glupom i površnom članku. Možda samo nečije ime koje će mu se prvo pojaviti u svijesti, odmah nakon buđenja.
Nesumnjivo, ipak se radi o kamenu, jer samo kamen može otvoriti tvrde glave i zakopčane duše.
Slagao sam te malo. Ne neće danas samo jedan meteor udariti Zemlju. Mnogi će, baš kao ona ljetnja, noćna kiša, pasti.
Dok budu padali možda će negdje neka plavokosa ljepotica, potpuno slična tebi, stojeći bosim tabanima na plavim pločicama, poželjeti neku želju, nesvjesna da meteor koji pada želju nekom već ispunjava a da onaj koji će ispuniti našu ne možemo ni vidjeti ni čuti unaprijed.
Svi meteori koji danas padnu neće i pogoditi glave kojima su namjenjeni. Neki će pasti dovoljno blizu, toliko blizu da će se onaj čiji je taj meteor o njih spotaknuti, zateturatu i bar neko vrijeme nastaviti nesigurno hodati. Drugi će pasti negdje daleko da čekaju hoće li taj kome su namjenjeni ikad doći po njih.
Reci mi draga, kad bi ti mogla da baciš kamen, a on da kao meteor padne na nečiju glavu, na koju bi ga stranu bacila?
Коментари
Постави коментар