Domovina

U jednoj zemlji, za koju si možda čula, možda ne, računi se, i u 21. vijeku, mogu platiti svinjetinom. Svinjetina je u ovoj zemlji, i inače, vrlo važna tema. On njoj raspravljaju i najviši organi vlasti.

Ne, nije ta zemlja zaostala. U toj zemlji  se dok ja ovo tebi pričam svašta gradi. Neke od najsavremenijih građevina na svijetu.

Evo, samo za primjer da uzmemo izgradnju ljetnjih autoputeva. Tako se to domaćinski gradi i čuva. Ne tamo ko neki što voze po autoputevima i kad je zima. Pa posipaju so, a so razjeda. Vidjećemo koliko će njima trajati autoputevi.

Ima da oni za koju godinu budu željni autoputa i da dolaze u tu zemlju da se provozaju. Ljeti, naravno.

Standard u toj zemlji nije problem. Čak štaviše. Građani te zemlje plaćaju najskuplji javni prevoz ali se zato voze autobusima neupitnog kvaliteta. Autobusima u kojima se dobro pazi da se neko ne prehladi od klime ljeti ili ne nastrada od promjene temperature (toplo-hladno) zimi.

U toj zemlji žive fini, mirni i pošteni ljudi, iskreni ljubitelji fudbala i ostalih takmičenja. Ne postižu baš neke rezultate ali su posebno dobri u penjačkim disciplinama ali i u sakrivanju predmeta od tekstila.

Vlast je u ovoj zemlji priča za sebe. Na vlasti su vrlo sposobni i odgovorni ljudi.Narod je to i prepoznao pa ih više ni na izborima ne mijenja. Na kraju krajeva davno je neko rekao da rijetko koji narod ima bolju vlast od one koju zaslužuje.

Ima i u toj zemlji opozicije ali su to uglavnom oni što su bili na vlasti, nekako bez nje ostali i sad, tek kad su bez vlasti ostali, otvorili oči i jasno vide kako bi se i šta trebalo popraviti.

Prije, već ni sam ne znam koliko godina, s nekim sam razgovarao o tome treba li ostati ovdje pod našim suncem ili otići u krajeve gdje sunce ne grije baš kao ovo, naše.

Taj neko je vrlo strasno branio stav da odlaze oni koji nisu uspjeli ovdje i da su samim tim oni, nekako, manje vrijedni od njega i drugih koji ostaju. Nisam se složio s tim tad, ne slažem se ni sad ali, tebi je mila moja dobro poznato da potpuno obožavam izazove. Tako da sam ostao.

Ostao i usuđujem se reći uspio. Bez da sam nešto ukrao, nekom nešto oteo ili se bavio bilo kakvim kriminalom postigao sam sljedeće: imam dobar posao, dobre prihode, stan, kola, putujem kad hoću, hranim se najčešće po restoranima, upoznajem i izlazim sa prelijepim djevojkama.

E sad, draga moja, sad hoću da idem.

Samo još da dočekam bolje vremenske uslove, na proljeće, i da uzgojim koju svinju za plaćanje putarine.