Ubjeđenja

Ubijediti nekog u nešto, ne koristeći riječnik novca i lične koristi, vrlo je teško. Ateistu teško možeš ubijediti da ima Boga, čak i onda kad se neki računi neočekivano namire, a vjernika da ga nema, čak i onda kad nedužna djeca umiru od gladi.

Ubijeđenja su zidovi. Zidovi koji nas skrivaju od mnogih istina i nesigurnosti koju bi spoznaja činjenice da tolike istine postoje donijela.

Ubjeđenja su, istovremeno, vrlo opasna. Zahvaljujući njima, gotovo uvijek smo ubijeđeni da smo u pravu i da postupamo kako treba. Zahvaljujući njima možemo ostati bez vrijednog prijateljstva, osobe koju volimo, dragog rođaka ili zemlje u kojoj živimo. Ponekad, zahvaljujući njima možemo ostati i bez emocija ili bez života.

Koliko god bilo teško biti od nekog ubjeđen, ubijediti sam sebe možeš u svašta. Lako se možeš ubijediti da te, više nego druge, gleda zgodna crvenokosa pjevačica. Ponekad možeš biti toliko ubjeđen, praktično siguran, da između tebe i neke sasvim neprosječne male ima nešto više od ljubaznosti. Možda ti se čak desi da budeš ubijeđena da je neko upravo onakav kakav zaista nije i da su vjetrenjače vrijedne ozbiljnog juriša.

Kad si u nešto ubijeđena, ne pomažu ni svjetleći znakovi koji ti pokazuju da nisi u pravu. Ti ih čitaš tako da ti govore: "Samo naprijed!". Najmanje pomažu riječi, pošto ono što ti kažu i ono što čuješ nikad nisu ista stvar.

Pitao sam se često šta nas to čini posebnim, jedinstvenim. Otkrio sam ti da su to emocije ali nisu samo emocije. Jedinstvena je u svakom od nas kombinacija emocija, ubjeđenja i iskustva. Sve te navedene stavke su uvijek i potpuno samo tvoje.

Reci mi mala, jesmo li najzad načisto, ti i ja, da me baba nije uspjela ubijediti?


Коментари

Популарни постови са овог блога

Volim te, ne volim te

Nose job

Priručnik za gledanje u ženu