Skriveno mesto
U Crnoj Gori sam zadnji put bio prije više od pet godina. Sjećam se da sam se, ni malo oduševljen prljavim morem, visokim cijenama i neuslužnim crnogorcima, zajedno sa svojm tadašnjom djevojkom zakleo sam sebi da mi Crna Gora više nikad ni leđa neće vidjeti. Od tad sam prekršio mnoge zakletve pa je kršenje i te došlo nekako samo po sebi.
Elem, srebrnim kadilakom, moj drugar i ja krenemo, naoružanim dobrim raspoloženjem koje je karakteristično samo za prvu sedmicu odmora, da vidimo jel gora još uvijek crna ili se od kako ide ka EU pomalo posvijetlila. Putešestvije Bosnom kroz gradove, neću spominjati. O tome bi se moglo posebno.
Uglavnom nakon nekoliko sati eto nas na državnoj granici. BiH kontrola je bila brza i efikasna ali na CG strani je bio sasvim mali zastoj. Zastoj smo iskoristili da kupimo "ekološku taksu". Ne smije se zaboraviti da je CG prva ekološka država. Puna srca plaćamo tu taksu razmišljajući kako će naših 10 EUR otići za projekt čišćenja mora, uređenja plaža ili šta ti ja znam. Dok smo kupovali ljubazni diler ekoloških taksi (!) nas posavjetova da istu ne lijepimo na unutrašnju stranu vjetrobrana, kako je predviđeno, već da je nosimo i njemu vratimo na izlasku. Reče daće nam 5 EUR povrata.
Kriminal je često opojna stvar tako da nas nije trebalo predugo nagovarati.
Dok smo čekali prolaz ispred nas vidjesmo policajca kako iz kućice maše djevojčici u kombiju austrijskih tablica. Učini nam se da se radi o nekom ljubaznom čiki ali je sve ljubaznosti nestalo kad smo došli na red. Nije nas pitao za ekološku taksu ali nakon strogog pitanja gdje i zašto idemo te koliko se zadržavamo, nekoliko puta nas upozori na prijavu boravka i Član 43! U vazduhu je ostalo da visi "or else" kao prijetnja ako slučajno ne prijavimo boravak. Već sam se vidio kako tucam kamen za brzu cestu H. Novi - Bar. Pored upozorenja dade nam i neki papir za kojeg smo naivno povjerovali da je turistička mapa CG. Ne. Letak akcije "Ne brže od života" sa nekoliko slika krvavih mjesta saobraćajnih nesreća. "Dobrodošli u CG" nam nije poželio.
Samo što krenusmo, naplata putarine! Naivno smo naučili da se plaćaju putarine za auto-puteve ili neke zafrknute tunele, ali toga ovdje nema. 3 EUR se plate za vožnju, sasvim prosječnom saobraćajnicom do H. Novog. Prije samog početka odmora, već smo dali 13 EUR, ali nas to nije pokolebalo.
Traženje smještaja je bilo avantura za sebe. Jedni su nam nudili sobu, prilično dobru i za prilično male pare ali uz uslov da kupatilo djelimo sa njima (tj vlasnicima) i čvrsto obećanje da će oni minimalno koristiti isto. Drugi prilično dobru sobu ali uz uslova da niko nikada i ni pod kojim uslovima ne smije doći tu (kontrolisano nadzornim kamerama, implementirano nabubrelim mladićem) i da do smještaja dolazimo poštujući tačna uputstva (nipošto preko komšijinog placa).
Najzad, našli smo smještaj kod Zokija. Zoki je uredno s nama podijelio litru (našeg) vina, pričao kako je obišao cijeli svijet, probao da nam ukrade 10 EUR, zablokirao nam kola kad smo zadnji dan trebali kući, rekao nam da štednjak može da izazove kratak spoj tek kad je nestalo struje i uz sve to pričao kako "on zna šta je pravi turizam". Uglavnom, pansione Otašević, izbjegnite!
Draga epizoda nam je i sa Rafaelo VIP plažom. U CG VIP vjerovatno znači nešto drugo. Možda VI Platite više a dobijete manje. Za 10 EUR smo dobili luksuzne ležaljke, izolaciju i privilegiju da u 6 (iako plaža radi do 8) budemo okruženi restoranskim stolovima uz blage sugestije da bi to mogao biti kraj našeg sunčanja.
Da ne budem samo kritičar, bilo je i divnih momenata. Osoblje Rafaelo bara je sjajno i vrlo uslužno, hrana odlična i jefrina. Plažni bar "La bamba" je svako veče imao tematske partije sa vrlo simpatičnim hostesama i go-go plesačicama. Plaža "Santo Dominigo" je bila puna mladih (i lijepih) ljudi, cijene su bile sasvim ok, a nastup benda i ižviždavanje najave JK, neprocjenjivi. To što je more od pola dana bilo puno odpada, pa ne možeš sve da imaš.
Cijene u marketima su super niske a osoblje jako ljubazno. Našao sam i tetku sa stripovima pa sam tako bogatiji za 6 odlično očuvanih primjeraka sa početka devedesetih.
To bi bile pohvale. U kategoriju neodređeno stavljam to što sam svaki dan na šetalištu viđao crnogorske specijalne policajce koji su, vjerujte mi na riječ, OGROMNI!
Crna Gora nas je ispratila prvom kišom a crnogorski granični policajac pitanjem hoćemo li se vraćati ove godine u CG i sugestijom da mu ostavimo, neiskorištenu, ekološku taksu, ako želimo. Nismo željeli.
Uglavnom, jako sam blizu da kažem "nikad više" ali me vrijeme naučilo da se obećanja previše lako krše.
Da ne bude nekakvog nesporazuma, ja sam se super odmorio i pocrnio kao braća nesvrstani. Kakava je u svemu tome uloga jednog zida, nećemo ovom prilikom.
Elem, srebrnim kadilakom, moj drugar i ja krenemo, naoružanim dobrim raspoloženjem koje je karakteristično samo za prvu sedmicu odmora, da vidimo jel gora još uvijek crna ili se od kako ide ka EU pomalo posvijetlila. Putešestvije Bosnom kroz gradove, neću spominjati. O tome bi se moglo posebno.
Uglavnom nakon nekoliko sati eto nas na državnoj granici. BiH kontrola je bila brza i efikasna ali na CG strani je bio sasvim mali zastoj. Zastoj smo iskoristili da kupimo "ekološku taksu". Ne smije se zaboraviti da je CG prva ekološka država. Puna srca plaćamo tu taksu razmišljajući kako će naših 10 EUR otići za projekt čišćenja mora, uređenja plaža ili šta ti ja znam. Dok smo kupovali ljubazni diler ekoloških taksi (!) nas posavjetova da istu ne lijepimo na unutrašnju stranu vjetrobrana, kako je predviđeno, već da je nosimo i njemu vratimo na izlasku. Reče daće nam 5 EUR povrata.
Kriminal je često opojna stvar tako da nas nije trebalo predugo nagovarati.
Dok smo čekali prolaz ispred nas vidjesmo policajca kako iz kućice maše djevojčici u kombiju austrijskih tablica. Učini nam se da se radi o nekom ljubaznom čiki ali je sve ljubaznosti nestalo kad smo došli na red. Nije nas pitao za ekološku taksu ali nakon strogog pitanja gdje i zašto idemo te koliko se zadržavamo, nekoliko puta nas upozori na prijavu boravka i Član 43! U vazduhu je ostalo da visi "or else" kao prijetnja ako slučajno ne prijavimo boravak. Već sam se vidio kako tucam kamen za brzu cestu H. Novi - Bar. Pored upozorenja dade nam i neki papir za kojeg smo naivno povjerovali da je turistička mapa CG. Ne. Letak akcije "Ne brže od života" sa nekoliko slika krvavih mjesta saobraćajnih nesreća. "Dobrodošli u CG" nam nije poželio.
Samo što krenusmo, naplata putarine! Naivno smo naučili da se plaćaju putarine za auto-puteve ili neke zafrknute tunele, ali toga ovdje nema. 3 EUR se plate za vožnju, sasvim prosječnom saobraćajnicom do H. Novog. Prije samog početka odmora, već smo dali 13 EUR, ali nas to nije pokolebalo.
Traženje smještaja je bilo avantura za sebe. Jedni su nam nudili sobu, prilično dobru i za prilično male pare ali uz uslov da kupatilo djelimo sa njima (tj vlasnicima) i čvrsto obećanje da će oni minimalno koristiti isto. Drugi prilično dobru sobu ali uz uslova da niko nikada i ni pod kojim uslovima ne smije doći tu (kontrolisano nadzornim kamerama, implementirano nabubrelim mladićem) i da do smještaja dolazimo poštujući tačna uputstva (nipošto preko komšijinog placa).
Najzad, našli smo smještaj kod Zokija. Zoki je uredno s nama podijelio litru (našeg) vina, pričao kako je obišao cijeli svijet, probao da nam ukrade 10 EUR, zablokirao nam kola kad smo zadnji dan trebali kući, rekao nam da štednjak može da izazove kratak spoj tek kad je nestalo struje i uz sve to pričao kako "on zna šta je pravi turizam". Uglavnom, pansione Otašević, izbjegnite!
Draga epizoda nam je i sa Rafaelo VIP plažom. U CG VIP vjerovatno znači nešto drugo. Možda VI Platite više a dobijete manje. Za 10 EUR smo dobili luksuzne ležaljke, izolaciju i privilegiju da u 6 (iako plaža radi do 8) budemo okruženi restoranskim stolovima uz blage sugestije da bi to mogao biti kraj našeg sunčanja.
Da ne budem samo kritičar, bilo je i divnih momenata. Osoblje Rafaelo bara je sjajno i vrlo uslužno, hrana odlična i jefrina. Plažni bar "La bamba" je svako veče imao tematske partije sa vrlo simpatičnim hostesama i go-go plesačicama. Plaža "Santo Dominigo" je bila puna mladih (i lijepih) ljudi, cijene su bile sasvim ok, a nastup benda i ižviždavanje najave JK, neprocjenjivi. To što je more od pola dana bilo puno odpada, pa ne možeš sve da imaš.
Cijene u marketima su super niske a osoblje jako ljubazno. Našao sam i tetku sa stripovima pa sam tako bogatiji za 6 odlično očuvanih primjeraka sa početka devedesetih.
To bi bile pohvale. U kategoriju neodređeno stavljam to što sam svaki dan na šetalištu viđao crnogorske specijalne policajce koji su, vjerujte mi na riječ, OGROMNI!
Crna Gora nas je ispratila prvom kišom a crnogorski granični policajac pitanjem hoćemo li se vraćati ove godine u CG i sugestijom da mu ostavimo, neiskorištenu, ekološku taksu, ako želimo. Nismo željeli.
Uglavnom, jako sam blizu da kažem "nikad više" ali me vrijeme naučilo da se obećanja previše lako krše.
Da ne bude nekakvog nesporazuma, ja sam se super odmorio i pocrnio kao braća nesvrstani. Kakava je u svemu tome uloga jednog zida, nećemo ovom prilikom.
ti bas ne znas da se opustis......
ОдговориИзбришиŠto je u svemu najgore, ja se i jesam opustio i, kako rekoh, pocrnio kao da sam nesvrstan.
ОдговориИзбришиIstina je, doduše, da ne volim da nosim "kako mi ga skroje" ako je skrojeno tako da žulja ili da su rukavi predugački ili da je okovratnik nakrivljen.
Još uvijek imam previše energije da bi sve to prihvatao tek tako, samo da nosi mutna rijeka.