Ljubav u doba depresije
Kad razmišljaš o prijateljstvima rijetko ti na um padnu prijatelji koji su ti to najduže, vremenski gledano. Oni koji ti nisu, ujedno, i najbolji prijatelji.
Tako ti ni ja nisam nikad govorio o svom prijatelju kojeg najduže poznajem i sa kojim najduže drugujem.
Upoznali smo se on i ja, jako, jako davno. Toliko davno da ni ne pamtim kad je to tačno bilo. Sjećam se samo da je bilo sasvim slučajno, gotovo u prolazu.
Od tad mi je mnogo puta pomogao i mnogo puta spremno prihvatio moju pomoć. Popili smo zajedno gomilu piva i vina i pričali budaleštine gomili lijepih žena.
Moj prijatelj je ozbiljan i na prvi pogled zatvoren čovjek. Ne opija se, ne kocka i jedina prava strast su mu žene.
Kao svaki pravi muškarac i on je sve svoje žene upoznao na pravi način i tačno kad je trebalo. Svi smo mu zavidjeli na ženama sa kojima je bio a poneki i na onima koje su s njim htjele biti. Koliko je meni poznato njega su u svakom trenutku voljele najmanje tri žene.
Tim mi je čudnije bilo kada mi se, skoro, povjerio da je zbog jedne žene zamalo propao.
Jeste da ja vjerujem da ćemo svi mi muškarci prije ili poslije propasti zbog žena ali nisam očekivao da će on biti na početku tog reda. Nije bio ozbiljan kandidat. Sve je uredno preležao kad je bio mali: vodene ospice, zauške i bezrazložno zaljubljivanje. Često smo se zajedno čudili muškarcima koji zbog neke, obično potpuno pogrešne, žene sasvim polude i načine stotinu čuda, često i na svoju štetu.
Reče mi da ju je primjetio onda kada ju je, u gomili stranaca, prvi put video. Reče da ju je primjetio iako je sjedila okrenuta mu leđima. Već tad mu, kako kaže, nije bilo svejedno. Potom su svoje poznanstvo, bez većih potresa gajili gotovo godinu dana sve do onog trena kada ga je ona pozvala na zajednički ručak. Od tad, malo po malo, ušla mu je skroz pod kožu. Ničim posebnim, samo nekom magijom svog postojanja. Reče mi da ju je sanjao, zbog nje bio beskrajno sretan i beskrajno tužan. Reče mi da je bilo noći kada nije ni spavao. Reče mi i da je zbog nje zaboravio druge žene i odbio mnoge, prave ljepotice.
Za to vrijeme ona ga je i grijala i hladila ne dajući mu da dokuči šta je: samo igra ili nešto više.
Njega, koji se ranije igrao sa ženama mnogo ljepšim i boljim od ove, ova je umjela i da povrijedi i to toliko da zbog nje počini čuda kojima smo se svi iskreno čudili.
Zbog nje se i mijenjao, mada, da bi se to primjetilo čovjek mora dobro i detaljno da ga posmatra.
Konačno, kada je već sasvim bio siguran da je sve samo igra, smogao je snage da se od nje odvoji. Tek toliko da svaki dan ne govori sa njom. Tek toliko da bude dana i kad je ne vidi.
Reče mi danas, kako je sada dobro i kako mu nikako nije jasno šta mu je bilo.
Zbilja, mala, jel se sreća toliko, bezglavo, bolno, zaljubiti ili je to možda najveća nesreća koja te može strefiti? Reci mi jeli to za nas, tebe i mene, ili smo mi ozbiljni, odrasli ljudi kojima takve stvari nikada ne mogu da se dese?
Tako ti ni ja nisam nikad govorio o svom prijatelju kojeg najduže poznajem i sa kojim najduže drugujem.
Upoznali smo se on i ja, jako, jako davno. Toliko davno da ni ne pamtim kad je to tačno bilo. Sjećam se samo da je bilo sasvim slučajno, gotovo u prolazu.
Od tad mi je mnogo puta pomogao i mnogo puta spremno prihvatio moju pomoć. Popili smo zajedno gomilu piva i vina i pričali budaleštine gomili lijepih žena.
Moj prijatelj je ozbiljan i na prvi pogled zatvoren čovjek. Ne opija se, ne kocka i jedina prava strast su mu žene.
Kao svaki pravi muškarac i on je sve svoje žene upoznao na pravi način i tačno kad je trebalo. Svi smo mu zavidjeli na ženama sa kojima je bio a poneki i na onima koje su s njim htjele biti. Koliko je meni poznato njega su u svakom trenutku voljele najmanje tri žene.
Tim mi je čudnije bilo kada mi se, skoro, povjerio da je zbog jedne žene zamalo propao.
Jeste da ja vjerujem da ćemo svi mi muškarci prije ili poslije propasti zbog žena ali nisam očekivao da će on biti na početku tog reda. Nije bio ozbiljan kandidat. Sve je uredno preležao kad je bio mali: vodene ospice, zauške i bezrazložno zaljubljivanje. Često smo se zajedno čudili muškarcima koji zbog neke, obično potpuno pogrešne, žene sasvim polude i načine stotinu čuda, često i na svoju štetu.
Reče mi da ju je primjetio onda kada ju je, u gomili stranaca, prvi put video. Reče da ju je primjetio iako je sjedila okrenuta mu leđima. Već tad mu, kako kaže, nije bilo svejedno. Potom su svoje poznanstvo, bez većih potresa gajili gotovo godinu dana sve do onog trena kada ga je ona pozvala na zajednički ručak. Od tad, malo po malo, ušla mu je skroz pod kožu. Ničim posebnim, samo nekom magijom svog postojanja. Reče mi da ju je sanjao, zbog nje bio beskrajno sretan i beskrajno tužan. Reče mi da je bilo noći kada nije ni spavao. Reče mi i da je zbog nje zaboravio druge žene i odbio mnoge, prave ljepotice.
Za to vrijeme ona ga je i grijala i hladila ne dajući mu da dokuči šta je: samo igra ili nešto više.
Njega, koji se ranije igrao sa ženama mnogo ljepšim i boljim od ove, ova je umjela i da povrijedi i to toliko da zbog nje počini čuda kojima smo se svi iskreno čudili.
Zbog nje se i mijenjao, mada, da bi se to primjetilo čovjek mora dobro i detaljno da ga posmatra.
Konačno, kada je već sasvim bio siguran da je sve samo igra, smogao je snage da se od nje odvoji. Tek toliko da svaki dan ne govori sa njom. Tek toliko da bude dana i kad je ne vidi.
Reče mi danas, kako je sada dobro i kako mu nikako nije jasno šta mu je bilo.
Zbilja, mala, jel se sreća toliko, bezglavo, bolno, zaljubiti ili je to možda najveća nesreća koja te može strefiti? Reci mi jeli to za nas, tebe i mene, ili smo mi ozbiljni, odrasli ljudi kojima takve stvari nikada ne mogu da se dese?
Коментари
Постави коментар