Porijeklo moje ljubavi prema plavušama
Dugo sam se pitao otkud to da sam ja "navučen" na plavuše. Od predaka nije došlo. Svi odreda su poženili i ganjali crnke. Oko mene dugo nije bilo nekih zgodnih plavuša, sve do one male na I koja je nosem parala nebo.
Dugo sam se pitao dok mi u jednom razgovoru sa prijateljicom nije sinulo.
Svaki pionir u bivšoj državi je imao pripremljene tri želje. Nas, u to doba, nikako nije mogla iznenaditi kakva zlatna ribica koja bi se praćakala u lokvi ispred zgrade čekajući da nekom ispuni želje prije početka turske serije. Prvo, odmah bi je identifikovali korištenjem sličice "životinjsko carstvo", drugo, želje smo imali spremne da ih izreknemo naizust.
Prva bi ti želja, da si bila pionir, bila da postaneš omladinac. Mislim, stvarno, šta jedan pionir da poželi ako ne to. Na stranu društvene koristi, mnogi su željeli da postanu omladinci iz zbog jedne proste činjenice - omladinke su mnooooogo bolje izgledale od pionirki (koje si od muškaraca, u moje doba, mogao razlikovati samo po školskim torbicama sa crvenim motivima).
Druga je želja, golf 2 (može a ne mora biti boje trule višnje). Nema danas na planeti auta koje ima tu harizmu i opštedruštvenu prihvaćenost kao što je to imao golf 2. Koliko puta smo samo sanjali, kako se vozimo svojim golfom 2 duž glavne gradske ulice, lagano, jedno 20 na sat u trećoj, motor prede, prozori spušteni, lakat kroz prozor a pionirke, omladinke a bogme i starije kategorije padaju ničice. Osjećaj kad prestigneš kakvog 101 i u retrovizoru nakratko vidiš kombinaciju bijesa i zavisti na licu njegovog vozača. Neprocjenjivo!
Treća i ujedno najvažnija želja je bila - Brena! Mali pioniri širom bivše SFRJ nisu baš imali prilike da gledaju Šarliz Teron, Pamelu Anderson ili Moniku Beluči. Svukud okolo su bile brkate žene sa fudbalerskim nogama i frizurama kao šljemovima iz zvjezdanih staza. U sred tog sivila, kako reče onaj sa vukajlije, kao ruža među kožnatim kornjačama, izdvajala se ona - Brena.
Ultimativna kombinacija i Šarliz i Pamele i Monike. Barbiku da ne spominjem a dobro je poznato da se cure vole igrati s Barbikama dok su male a momci kad narastu.
Brena je bila ultimativni simbol. Čak se i onim nesretnim mečkama koje su drugovi Romi vodali po gradovima, davalo ime Brena. Policija, pardon Milicija, bi isključila iz saobraćaja svakog vozača teretnog motornog vozila preko 3 tone nosivosti koji u kabini nije imao sliku drugarice Brene u kupaćem. U cijeloj bivšoj Jugoslaviji nije bilo auto-servisa u kojem nije bila Brena na januaru, februaru i svim ostalim mjesecima.
Mnoge su curice tada gledale Brenu u njenim filmovima. Mnoge se jadne trudile da budu kao Brena. Eto, ja bio ubjeđen da se ova moja bivša zbog mene ofarbala u plavo a ono jok, ofarbala se da bude kao Brena. Čitava jedna zanemarena generacija curica je sve o životu učila od Brene. Zahvaljujući tom imitiranju, mnogi su bili sa Brenom. Dobro, ne onom original, ali prilično dobrim kopijama.
Ta Brena je toliko obilježila mlade pionire da mi je čak, podsvjesno, prisutna i u sceni potpune sreće. To je ona scena: ja, kakva opasna plavuša (slična Breni iz mladosti), polja žita, more, kombajni. Nagradno pitanje, znaš li o kojem spotu govorim?
Drugo je pitanje: Šta ja sad da radim kad sam postao omladinac, imao golfa (crnog) i proveo godine sa raznim Brenama? Dal je vrijeme da se okrenem crnkama?
Dugo sam se pitao dok mi u jednom razgovoru sa prijateljicom nije sinulo.
Svaki pionir u bivšoj državi je imao pripremljene tri želje. Nas, u to doba, nikako nije mogla iznenaditi kakva zlatna ribica koja bi se praćakala u lokvi ispred zgrade čekajući da nekom ispuni želje prije početka turske serije. Prvo, odmah bi je identifikovali korištenjem sličice "životinjsko carstvo", drugo, želje smo imali spremne da ih izreknemo naizust.
Prva bi ti želja, da si bila pionir, bila da postaneš omladinac. Mislim, stvarno, šta jedan pionir da poželi ako ne to. Na stranu društvene koristi, mnogi su željeli da postanu omladinci iz zbog jedne proste činjenice - omladinke su mnooooogo bolje izgledale od pionirki (koje si od muškaraca, u moje doba, mogao razlikovati samo po školskim torbicama sa crvenim motivima).
Druga je želja, golf 2 (može a ne mora biti boje trule višnje). Nema danas na planeti auta koje ima tu harizmu i opštedruštvenu prihvaćenost kao što je to imao golf 2. Koliko puta smo samo sanjali, kako se vozimo svojim golfom 2 duž glavne gradske ulice, lagano, jedno 20 na sat u trećoj, motor prede, prozori spušteni, lakat kroz prozor a pionirke, omladinke a bogme i starije kategorije padaju ničice. Osjećaj kad prestigneš kakvog 101 i u retrovizoru nakratko vidiš kombinaciju bijesa i zavisti na licu njegovog vozača. Neprocjenjivo!
Treća i ujedno najvažnija želja je bila - Brena! Mali pioniri širom bivše SFRJ nisu baš imali prilike da gledaju Šarliz Teron, Pamelu Anderson ili Moniku Beluči. Svukud okolo su bile brkate žene sa fudbalerskim nogama i frizurama kao šljemovima iz zvjezdanih staza. U sred tog sivila, kako reče onaj sa vukajlije, kao ruža među kožnatim kornjačama, izdvajala se ona - Brena.
Ultimativna kombinacija i Šarliz i Pamele i Monike. Barbiku da ne spominjem a dobro je poznato da se cure vole igrati s Barbikama dok su male a momci kad narastu.
Brena je bila ultimativni simbol. Čak se i onim nesretnim mečkama koje su drugovi Romi vodali po gradovima, davalo ime Brena. Policija, pardon Milicija, bi isključila iz saobraćaja svakog vozača teretnog motornog vozila preko 3 tone nosivosti koji u kabini nije imao sliku drugarice Brene u kupaćem. U cijeloj bivšoj Jugoslaviji nije bilo auto-servisa u kojem nije bila Brena na januaru, februaru i svim ostalim mjesecima.
Mnoge su curice tada gledale Brenu u njenim filmovima. Mnoge se jadne trudile da budu kao Brena. Eto, ja bio ubjeđen da se ova moja bivša zbog mene ofarbala u plavo a ono jok, ofarbala se da bude kao Brena. Čitava jedna zanemarena generacija curica je sve o životu učila od Brene. Zahvaljujući tom imitiranju, mnogi su bili sa Brenom. Dobro, ne onom original, ali prilično dobrim kopijama.
Ta Brena je toliko obilježila mlade pionire da mi je čak, podsvjesno, prisutna i u sceni potpune sreće. To je ona scena: ja, kakva opasna plavuša (slična Breni iz mladosti), polja žita, more, kombajni. Nagradno pitanje, znaš li o kojem spotu govorim?
Drugo je pitanje: Šta ja sad da radim kad sam postao omladinac, imao golfa (crnog) i proveo godine sa raznim Brenama? Dal je vrijeme da se okrenem crnkama?
Коментари
Постави коментар