Napiši mi pismo

Jesi li primjetila kako ljubavna pisma više nisu u modi?

Bez obzira što su po knjigama sve same princeze, vitezovi i konji (u omjeru od recimo 45-45-10 u prošlom vijeku do 30-20-50 u ovom),  ja, kao tipičan primjerak muškarca u najboljim godinama, uglavnom nailazim na cure koje se romantike, opravdano, boje više od neželjene trudnoće.

Najveći neprijatelj ljubavnih pisama su savremena prevozna sredstva i sporost poštanskih kompanija. Davno sam, kao vjerovatno i ti, prestao da šaljem razglednice pošto sam, uglavnom, stizao prije njih. Ljubavna pisma nisam nikad ni slao. Par bijednih pokušaja sam ostavljao u školskoj klupi ili poštanskom sandučiću komšinice.

S druge strane ljubavna pisma su svoj procvat imala onda kada nije bilo telefona, SMS-ova, MMS-ova, Emailova.

Zamisli kakvo je tada prokletstvo bilo voljeti nekog ko živi, recimo, u Novom Gradu a ti si iz Banjaluke!

Prvo ti napišeš pismo, namirišeš ga i zapakuješ, sve po pravilniku za pisanje ljubavnih pisama, pa ga potom predaš poštarima. Narednih, jedno mjesec dana, tvoje pismo, malim koracima, putuje. U međuvremenu dijeli prostor sa džakom bijelog luka koji Jovan Karamarković šalje Đuji Stevanović, pismom kojim Stevan Jović obavještava roditelje u Gornjem Duboviku da je ujak Kosta prošle sedmice umro (otprilike onaj dan kad su izgubili ključ od WC-a), pozivom na sud za Davida Štrbca i ko zna čime još.

Takav put ostavlja trag na tvom pismu. Kad tvoj dragi dobije pismo ono će možda mirisati na bijeli luk a ne na ljubičice, a ono od Jovića će, možda, mirisati na ljubičice iz tvog vrta. Na stranu što ni za kog nije prijatno kad mu ljubavno pismo uruči brkati poštar koji miriše na jeftinu rakiju.

Šta god da dragi odgovori za to treba još jedno mjesec dana, tako da znaš na čemu si tek za dva mjeseca od slanja pisma. Vjerovatno je u to vrijeme muvanje trajalo nešto duže od neuspjelih muvanja danas. Cura se smatrala lakom, ako uđe u vezu prije tri godine dopisivanja (18 ljubavnih pisama).

Ljubavna pisma su počela da nestaju još za vrijeme naših roditelja. Oni su toga bili svjesni pa neka od svojih ljubavnih pisama čuvaju i danas. Sakriveno, toliko da to ne vidi niko i toliko da za to ne zna niko. Svjedočanstva nekih davnih ljubavi koje se ne zaboravljaju.

Danas je sve praktičnije i brže. Ko bi se još zamarao da na malim tastaturama telefona kuca SMS-ove duže od par riječi. Jednostavnije i brže je recimo:

- Ep 1 -
On: Kafa?
Ona: Moze sutra oko 8 divlja ruza
- Ep 2 -
On: Kad se vidimo?
Ona: Veceras kod tebe
On: ponesi one gace
Ona: OK
- Ep 3 -
Ona: Svadba beba
On:
- Ep 4 -
Ona: Konju javi se!
On: Pretplatnik je trenutno nedostupan.

Ko bi se još zamarao nekakvim dugim pismima koja bi možda mogla da počinju sa:

"Draga, danima već mislim samo na tvoju kosu, na te tvoje savršene plave uvojke i na tvoje grudi. Sanjam te, čak i onda kad sam budan. Sanjam te jer ne šetam s tobom i ne pričam s tobom na javi i pitam se zašto mi se ne javiš dok sjediš ispod svog drveta...".

Ko bi još pisao takva pisma u 21. vijeku. Ti i ja sigurno ne? Nama je dovoljno da nekom pošaljemo SMS sa dvije riječi.




Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Volim te, ne volim te

Nose job

Priručnik za gledanje u ženu