Odlikovanja
Nekad sam mislio da su odlikovanja nešto posebno, nešto za šta trebaš da uradiš veliku i vrijednu stvar čak i onda kada se radi samo o maloj metalnoj medalji. To šta trebaš da uradiš da bi se, recimo, osnovna škola u Vitovlju zvala po tebi, to nisam mogao ni da pojmim.
U međuvremenu me je istorija ubijedila da su mnoga moja vjerovanja bila dječački naivna. Nagledao sam se svakakvih stvari, promjenio nekoliko država (a da se praktično nikad nisam zaista pomjerio iz mjesta u kojem sam odrastao) i vidio razne dodjele medalja, plaketa, pohvala i ordena. Čak štaviše mislim da mi mati još čuva pola kofera diploma (doduše iz neke, davno nestale, zemlje).
Nekako su, kao i sve, sa opštom raspoloživošću i odlikovanja sama po sebi devalvirala. Moderni ljudi rijetko nose odijela a još rjeđe imaju priliku da na ta odjela zakače dobijeni orden. Većina ljudi danas ionako više vjeruje u pare nego u, što bi simpatični brko iz crtanog filma rekao, gvozdene križeve.
Kome dati odlikovanja? Teško je reći. Kojom to skalom izmjeriti žrtvu pojedinca? Diana sigurno zaslužuje odlikovanje. Zaslužuju ga i Srđan i mnogi koji su uradili isto što Srđan, uključujući i moju majku.
Pitaš me kome bi ja dao odlikovanje?
Dao bi ga dobrim ljudima. Svim onim ljudima koji su proživjeli svo ovo nevrijeme nikad ne odustajući od pravih vrijednosti. Dao bi to odlikovanje svim onim đacima koji kilometrima koračaju do svojih škola, svim onim studentima koji vrijedno studiraju i postaju stručnjaci čak iako žive po studentskim domovima u kojima dijele sve pa i wc. Dao bi to odlikovanje i svim onim dobrim komšijama koji ti pomognu da izneseš drva ili vrećice iz samoposluge. To odlikovanje bi bilo i za sve one koji nisu rat željeli ali kad su u njemu završili nisu u njemu i obraz izgubili. Dao bi ja to odlikovanje i svima onima koji imaju i paze svoje i tuđe porodice i svima onima koji svaki dan odgovorno i predano rade.
Ne bi to odlikovanje moglo biti ni metalna ni zlatna medalja. Ne bi se ono moglo staviti oko ni jednog vrata. Najbolje bi bilo kad bi to odlikovanje bilo spomenik, spomenik dobrim ljudima. Tako bi nas sve podsjećalo da dobrih ljudi, iako su rijetko glasni i još rjeđe privlače pažnju na sebe, ipak ima toliko mnogo među nama.
Pitaš me koje bi odlikovanje ja volio da dobijem? Meni bi bilo dovoljno i ono kojem Bajaga pjeva.
U međuvremenu me je istorija ubijedila da su mnoga moja vjerovanja bila dječački naivna. Nagledao sam se svakakvih stvari, promjenio nekoliko država (a da se praktično nikad nisam zaista pomjerio iz mjesta u kojem sam odrastao) i vidio razne dodjele medalja, plaketa, pohvala i ordena. Čak štaviše mislim da mi mati još čuva pola kofera diploma (doduše iz neke, davno nestale, zemlje).
Nekako su, kao i sve, sa opštom raspoloživošću i odlikovanja sama po sebi devalvirala. Moderni ljudi rijetko nose odijela a još rjeđe imaju priliku da na ta odjela zakače dobijeni orden. Većina ljudi danas ionako više vjeruje u pare nego u, što bi simpatični brko iz crtanog filma rekao, gvozdene križeve.
Kome dati odlikovanja? Teško je reći. Kojom to skalom izmjeriti žrtvu pojedinca? Diana sigurno zaslužuje odlikovanje. Zaslužuju ga i Srđan i mnogi koji su uradili isto što Srđan, uključujući i moju majku.
Pitaš me kome bi ja dao odlikovanje?
Dao bi ga dobrim ljudima. Svim onim ljudima koji su proživjeli svo ovo nevrijeme nikad ne odustajući od pravih vrijednosti. Dao bi to odlikovanje svim onim đacima koji kilometrima koračaju do svojih škola, svim onim studentima koji vrijedno studiraju i postaju stručnjaci čak iako žive po studentskim domovima u kojima dijele sve pa i wc. Dao bi to odlikovanje i svim onim dobrim komšijama koji ti pomognu da izneseš drva ili vrećice iz samoposluge. To odlikovanje bi bilo i za sve one koji nisu rat željeli ali kad su u njemu završili nisu u njemu i obraz izgubili. Dao bi ja to odlikovanje i svima onima koji imaju i paze svoje i tuđe porodice i svima onima koji svaki dan odgovorno i predano rade.
Ne bi to odlikovanje moglo biti ni metalna ni zlatna medalja. Ne bi se ono moglo staviti oko ni jednog vrata. Najbolje bi bilo kad bi to odlikovanje bilo spomenik, spomenik dobrim ljudima. Tako bi nas sve podsjećalo da dobrih ljudi, iako su rijetko glasni i još rjeđe privlače pažnju na sebe, ipak ima toliko mnogo među nama.
Pitaš me koje bi odlikovanje ja volio da dobijem? Meni bi bilo dovoljno i ono kojem Bajaga pjeva.
Коментари
Постави коментар