Stid
U svakom novom vijeku se rode i novi ljudi, izgrade novi mostovi i stvore čuda koja su za prethodni vijek bila gotovo nezamisliva. U svakom novom vijeku ponečeg i nestane, nekad zauvijek i nenadoknadivo. U samo deset godina ovog vijeka već su zauvijek nestali Zapadnoafrički crni nososrozi a ni afričkim divljim magarcima se budućnost baš ne smiješi.
Svaki vijek donosi i svoja pravila ponašanja, svoje, opšteprihvaćene norme. One iz prošlog vijeka ponekad bivaju istrebljene i zaboravljene baš kao crni nosorozi ili divlji magarci. Najbolji posmatrači tih promjena su oni koji su na prelasku iz jednog vijeka u drugi dovoljno stari i dovoljno mladi. Najbolji posmatrači, to smo draga moja princezo, upravo ti i ja.
Iz nekih davnih i gotovo zaboravljenih vremena sjećam se da je veliki stid bio one koji su, makar i lažno, bili optuženi da su nešto ukrali. Stid je bilo i biti u društvu pretjerano promiskuitetnih žena (makar smo mi muškarci, da budemo iskreni, to uvijek voljeli). Stid je znao uhvatiti i đaka koji ne uradi zadaću i radnika koji ne uradi svoj posao kao treba. Hvatao je stid i one krupnooke ljepotice u čijem bi sobama zaticao nered. Stid je bio i onih brojnih ljepotica koje sam se trudio da naučim kako se to, po propisima, ljubi.
Stid u novom vijeku nije dobrodošao. Povukao se pred maksimom jednog života kojeg treba proživjeti, nespojive kombinacije egoizma i lošeg mišljenja o sebi, te sklonosti da lako opravdamo i svoje najgore postupke. Uništila ga je ravnodušnost prema životu.
Pitam te, draga moja, stidiš li se nečega što si učinila? Postoji li nešto čega bi se stidjela kada bi to uradila?
Svaki vijek donosi i svoja pravila ponašanja, svoje, opšteprihvaćene norme. One iz prošlog vijeka ponekad bivaju istrebljene i zaboravljene baš kao crni nosorozi ili divlji magarci. Najbolji posmatrači tih promjena su oni koji su na prelasku iz jednog vijeka u drugi dovoljno stari i dovoljno mladi. Najbolji posmatrači, to smo draga moja princezo, upravo ti i ja.
Iz nekih davnih i gotovo zaboravljenih vremena sjećam se da je veliki stid bio one koji su, makar i lažno, bili optuženi da su nešto ukrali. Stid je bilo i biti u društvu pretjerano promiskuitetnih žena (makar smo mi muškarci, da budemo iskreni, to uvijek voljeli). Stid je znao uhvatiti i đaka koji ne uradi zadaću i radnika koji ne uradi svoj posao kao treba. Hvatao je stid i one krupnooke ljepotice u čijem bi sobama zaticao nered. Stid je bio i onih brojnih ljepotica koje sam se trudio da naučim kako se to, po propisima, ljubi.
Stid u novom vijeku nije dobrodošao. Povukao se pred maksimom jednog života kojeg treba proživjeti, nespojive kombinacije egoizma i lošeg mišljenja o sebi, te sklonosti da lako opravdamo i svoje najgore postupke. Uništila ga je ravnodušnost prema životu.
Pitam te, draga moja, stidiš li se nečega što si učinila? Postoji li nešto čega bi se stidjela kada bi to uradila?
Коментари
Постави коментар