Mozaik

Kada gledaš neku naslikanu sliku samo je dio ljepote u tome što je na platnu, ofarbano vještom rukom umjetnika. Veći je dio, nije to tajna, u oku onog koji gleda. Oči imamo razne i ti i ja, i neko koga znamo i neko koga ne znamo. Zbog tih, različitih, očiju, ne samo slike, već i cijeli svijet vidimo različito, svako na svoj način.

U tim različitim svijetovima svašta je moguće. Moguće je tamo da te sanjam, i onda kada si tu, uz mene. Moguće je da te sanjam i onda kada nisi.

U tim različitim svijetovima moguće je da je neko smiren i onda kada bi trebao psovati i da neko psuje onda kada bi trebao biti smiren. U svijetu, tvom, mom, ili Bog zna čijem, moguće je da neko brine svačije brige, osim svoje, moguće je i da se neko budi, već umoran, potrošen, bez bilo kakve želje, osim one da protekne još jedan dan. U nekom je svijetu moguće da se neko budi nasmijan, sposoban da se grohotom smije, spreman da prvo zapjeva pa potom prokorača.

Toliko nas je različitih i toliko malo pogrešnih, neuklopljivih, da bi se od nas sviju mogao napraviti sjajan mozaik.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Volim te, ne volim te

Nose job

Priručnik za gledanje u ženu