Moć odluke

Evo, za još samo nekoliko jutara, ni deset, proćiće i ova godina. Posebna po mnogo čemu, neponovljiva kao i sve one prije nje, nezaboravna kao miris olovaka prvog dana u školi.

U ovoj se godini, jeste, štošta desilo. Putovao sam, opet, sve dalje i dalje od kuće, do kraja svijeta, i vraćao sam se, znajući i kada odlazim gdje odlazim i kada se vraćam gdje se vraćam.

Osjećao sam se dobro dok sam koračao i dok sam trčao. Osjećao sam zemlju pod svojim nogama i vazduh oko mene. Osjećao ih kao što nisam nikada do sada i odlučio sam da se stvari moraju mijenjati.

Prestao sam da se brinem oko svih mogućnih posljedica odluka koje su me čekale i počeo sam da iskreno uživam u tome što jesam, u tome što mogu, u tome kako živim. Prestao sam da mislim kakav sam ja, kakav je on, kakvi su oni, kakva je ona i, na kraju krajeva, kakva si ti.

Od tad mi je bilo samo bolje.

Mnoge su mi se, sjajne, stvari desile. Našao sam, onda kada nisam tražio, džepova praznih, ono što sam godinama prije tražio i što ne bi ni džakovima zlata mogao kupiti. Ti to, ljepotice, znaš i znaš da ne mogu više o tome da ti govorim jer o tome ti govorim svaki put kada se čujemo.

Ispunio sam sebi mnoge snove, one velike, za koje sam vjerovao da ih nikad neću ispuniti. Ispunio sam i neke male. Neki su ostali da se tek ispune.

Čuo sam ove godine sjajne vijesti, neke koje čovjek čuje samo jednom u životu i neke koje bi volio da čuje svake godine.

Ljutio sam se ove godine, tu i tamo, potpuno iskreno, možda sa potrebom, možda bez nje.

Upoznao sam neke, strahovito interesantne, drage, neprilagođene ljude i mnogi su mi nedostajali, one koje bi vrijedilo slušati svakog dana.

Upoznao sam i mnoge koje sam mislio da poznajem. Za mene i za mnoge bi bilo bolje da nisam.

Osjećam, opet, onaj isti osjećaj koji me tjera da se mijenjam, da postanem nešto drugačiji. Spreman sam i radujem se toj promjeni.