Ti

Sve zavisi od toga kakva si. Nekad možda i najgore vidiš kao nešto što će samo kratko trajati i proći a nekada nisi zadovoljna ni onim najboljim što imaš. Ponekad tražiš dlaku u jajetu, patiš i kad nemaš zbog čega, bojiš se duhova iz ormara i straha samog. Kada je tako ne možeš da vidiš ono lijepo, čak ni kad ti je to ispred očiju. Umjesto toga tražiš kako da svoje otrove prespeš, kako da povrediš nekog ko te svojom pažnjom i ljubavlju čini slabom.

Možda je baš danas taj dan. Možda baš danas nećeš biti zadovoljna ničim na ovom svijetu, sobom posebno. Činiće ti se da više ništa lijepo nema i da je sve oko tebe blato u kojem ti svi tvoji životni principi pomažu samo da potoneš i da se udaviš. Uzećeš možda i nož svojih riječi, naoštriti ga od kosu u kojoj ti rastu sijećanja, i zariti ga u najdublju ranu koju imaš. 

Bićeš sigurna da jedino tako može, da jedino tako mora i da je jedino tako, odvajkda, i trebalo da bude. 

Vjerovaćeš da se ne umiješ radovati ni maloj bubi, ni čaši mlijeka. Pokušaćeš možda i da se promijeniš, onda kada se više ništa, bez ozbiljnih povreda, ne može mijenjati. Pokušaćeš da postaneš "oni", neuspješno, bez da će te to učiniti sretnom.

Možda ćeš šutjeti danas, uvjerena da tvoja šutnja znači svima toliko mnogo, razočarana kada vidiš da se i kada ti šutiš pričaju priče i pjevaju pjesme. Možda ćeš galamiti danas, pokušavajući da otjeraš i nadglasaš onaj šapat u svojoj glavi, uplašena činjenicom da je on tu.

Zapamti, i onog dana kada ti je sve crno, kada samo na tebe lije, ti postojiš i još možeš da se nasmiješ, da odeš, sama, u park, sjedneš na prvu slobodnu klupu, otvoriš novine i pročitaš rubriku pitanja čitalaca. Ti možeš da kreneš i da korak po korak odeš daleko, da se vratiš otud i da potrčiš. Ti možeš da jednom rukom digneš svakog leptira. To, da znaš, i nije mala stvar.

Zapamti ti si slobodna. Imaš svoj život i hiljadu razloga da budeš zadovoljna njime. Možda to ne vidiš ali tu si da mnogima učiuniš život ljepšim, da mnoge pridržiš. Neke samo jednom, neke cijeli život. Nisi sama. Tu je toliko ljudi koji te vole, ljudi nesavršenih, sa svojim brigama i strahovima, sposobnih i da te povrijede, nesposobnih da pročitaju svaku tvoju misao. 

Zapamti nekome si ti sve, mada to možda i ne znaš. Digni tu svoju lijepu glavu, napuderiši nosić, i uslikaj se večeras prvim čime stigneš. To si ta, savršena ti, ovog avgusta, godine 2013te.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Volim te, ne volim te

Nose job

Priručnik za gledanje u ženu