Godina ova
Evo, nakon što je još jedan smak svijeta, na sreću, katastrofalno podbacio, svome kraju se bliži i godina ova, po jednom, široko prihvaćenom brojanju, 2012. Već je postala tradicija da se na kraju godine osvrnem na nju. Radio sam to prošle godine i one prije nje pa nije red ni da ovu preskočimo, pogotovo zato što je toliko dugo trajala i što se toliko toga u njoj desilo.
Baš ove je godine, doduše na samom kraju, preskačući sve moje plavuše i prazne priče, jedan opasan crni pogled izazvao težak oblik tahikardije, sušenja sočiva i jak zemljotres sa epicentrom nekih pedeset centimetara južno od očiju. Ništa nije pomoglo ni to što su uz pogled išli ta lijepa crna kosa, taj lijepi vrat i taj sjajni osmjeh. Još veći su poremećaj izazvali Sergej, Kuba i filmovi. Kriptonita pune džepove da ni ne spominjem.
Takvi se poremećaji bez doktorice nisu mogli zaliječiti niti izliječiti. Sreća da sam ove godine našao doktoricu, onu koju sam dugo tražio. Doktorica je došla i propisala terapiju kojom liječi i najteže oblike oboljenja. Lijekovi, kao lijekovi, moraju se svakog dana uzimati da bi spasli od vejavica koje veju.
Svašta se desilo ove godine.
Ove se godine rodila jedna mala princeza, koja će, kao i svaka prava princeza, da na zrnu graška odraste čineći nam svima radost i koja će, kad vam kažem, biti najljepša od svih beba. Družili smo se mali plavi harambaša i ja, učili plivati na Uni koju obojica volimo i pili pivo. Igrali smo se ove godine sjedeći na podu onaj mali, tihi, dječak krupnih očiju i ja a prije spavanja mi je mali poljubac u neobrijani obraz dala ona mala djevojčica puna sreće.
Djeca su zaista bića bez kojih ništa ne bi imalo smisla i čak i najtvrđe umiju da dovedu na svoje.
Pogledao sam ove godine nekoliko zaista sjanih filmova i kao neka filmska zvijezda vozio motor bespućima koja su, možda samo neupućenom posmatraču, mogla biti neka daleka džungla. Bilo mi je dobro, toliko dobro, da bolje nikako ne bi moglo.
Ove godine,više nego ikoje prije, trebali su mi prijatelji i ja sam trebao njima.
Sa prijateljima sam, ove godine, slavio rođendane, nove godine (množina), Slave i vjenčanja.Znali smo proslaviti i neki običan dan. Sa prijateljima sam prošao kroz Alpe da probam tu čokoladu i da vidim te aute i atome. Sa njima sam provodio dane uz hranu i piće, dobru muziku i još bolje priče.
Hodao sam sa prijateljima, po gradovima i po planinama, padali smo zajedno i dizali se, trčali smo, lutali, obilazili gradove i muzeje. Odlazili smo u restorane, najskuplje i najbolje, jeli smo i u neuglednim prčvarnicama, gledali avione, obilazili festivale i pričali o smaku svijeta.
Znao sam sa prijateljima sjediti na nekom proplanku i piti pivo, srećan i siguran da mi u tom trenutku ništa ne treba.
Sa prijateljima sam slušao pjesme koje volim i one za koje nisam ni znao da ih volim. Sa prijateljem sam otišao na sjajan koncert sa drugim na čitav festival. Sa prijateljima sam gledao predstave i bio dio nekih.
Prijateljima sam pričao i prijatelji su mi pričali sve ono što se samo prijateljima kaže. Ne neke sam znao biti ljut, i oni su znali na mene biti ljuti, ali prijatelji su tu i zbog toga.
Prijatelji su mi ove godine postali i neki novi sjajni likovi.
Ako je ljubav šećer, prijateljstvo je so. Ako nemaš ni jedno ni drugo sve je bljutavo, ako imaš samo jedno prije ili poslije će ti početi nedostajati ono drugo, a tek ako imaš oba svaki dan će ti biti ispravno začinjen.
Hvala vam prijatelji moji na sjajnoj godini i neka vam Nova odnese sve probleme i brige koje ste imali i umjesto toga donese sreću, sigurnost i veselje!
Baš ove je godine, doduše na samom kraju, preskačući sve moje plavuše i prazne priče, jedan opasan crni pogled izazvao težak oblik tahikardije, sušenja sočiva i jak zemljotres sa epicentrom nekih pedeset centimetara južno od očiju. Ništa nije pomoglo ni to što su uz pogled išli ta lijepa crna kosa, taj lijepi vrat i taj sjajni osmjeh. Još veći su poremećaj izazvali Sergej, Kuba i filmovi. Kriptonita pune džepove da ni ne spominjem.
Takvi se poremećaji bez doktorice nisu mogli zaliječiti niti izliječiti. Sreća da sam ove godine našao doktoricu, onu koju sam dugo tražio. Doktorica je došla i propisala terapiju kojom liječi i najteže oblike oboljenja. Lijekovi, kao lijekovi, moraju se svakog dana uzimati da bi spasli od vejavica koje veju.
Svašta se desilo ove godine.
Ove se godine rodila jedna mala princeza, koja će, kao i svaka prava princeza, da na zrnu graška odraste čineći nam svima radost i koja će, kad vam kažem, biti najljepša od svih beba. Družili smo se mali plavi harambaša i ja, učili plivati na Uni koju obojica volimo i pili pivo. Igrali smo se ove godine sjedeći na podu onaj mali, tihi, dječak krupnih očiju i ja a prije spavanja mi je mali poljubac u neobrijani obraz dala ona mala djevojčica puna sreće.
Djeca su zaista bića bez kojih ništa ne bi imalo smisla i čak i najtvrđe umiju da dovedu na svoje.
Pogledao sam ove godine nekoliko zaista sjanih filmova i kao neka filmska zvijezda vozio motor bespućima koja su, možda samo neupućenom posmatraču, mogla biti neka daleka džungla. Bilo mi je dobro, toliko dobro, da bolje nikako ne bi moglo.
Ove godine,više nego ikoje prije, trebali su mi prijatelji i ja sam trebao njima.
Sa prijateljima sam, ove godine, slavio rođendane, nove godine (množina), Slave i vjenčanja.Znali smo proslaviti i neki običan dan. Sa prijateljima sam prošao kroz Alpe da probam tu čokoladu i da vidim te aute i atome. Sa njima sam provodio dane uz hranu i piće, dobru muziku i još bolje priče.
Hodao sam sa prijateljima, po gradovima i po planinama, padali smo zajedno i dizali se, trčali smo, lutali, obilazili gradove i muzeje. Odlazili smo u restorane, najskuplje i najbolje, jeli smo i u neuglednim prčvarnicama, gledali avione, obilazili festivale i pričali o smaku svijeta.
Znao sam sa prijateljima sjediti na nekom proplanku i piti pivo, srećan i siguran da mi u tom trenutku ništa ne treba.
Sa prijateljima sam slušao pjesme koje volim i one za koje nisam ni znao da ih volim. Sa prijateljem sam otišao na sjajan koncert sa drugim na čitav festival. Sa prijateljima sam gledao predstave i bio dio nekih.
Prijateljima sam pričao i prijatelji su mi pričali sve ono što se samo prijateljima kaže. Ne neke sam znao biti ljut, i oni su znali na mene biti ljuti, ali prijatelji su tu i zbog toga.
Prijatelji su mi ove godine postali i neki novi sjajni likovi.
Ako je ljubav šećer, prijateljstvo je so. Ako nemaš ni jedno ni drugo sve je bljutavo, ako imaš samo jedno prije ili poslije će ti početi nedostajati ono drugo, a tek ako imaš oba svaki dan će ti biti ispravno začinjen.
Hvala vam prijatelji moji na sjajnoj godini i neka vam Nova odnese sve probleme i brige koje ste imali i umjesto toga donese sreću, sigurnost i veselje!
Коментари
Постави коментар