U nekim, tridesetim, svakom muškarcu koji drži do sebe dođe vrijeme za generalni servis. Baš kao i kod kola, iako sve izgleda dovoljno dobro, ili smo se makar navikli da je takvo kakvo je, tako i kod muškarca koji drži do sebe sve može izgledati odlično, ali nedostatatci "ispod haube" postoje. Nađe se tu i zuba okrnjenih tučama zbog neke, davno zaboravljene, podočnjaka njegovanih dugim noćima uz muziku i vino, nosa krivog zbog Bog zna čega... Kao što ni generalni remont ne napravi od starog auta novo tako ni ovaj ne napravi sasvim novog čovjeka ali rezultati, barem, omoguće, 100 000 narednih kilometara i promjenu karijere. Ko je još vidio da novine pišu o elektro inžinjerima? Ja sam se odlučio da krenem putem naših proslavljenih vedeta i remont započnem saniranjem svoje najveće boljke - nosa. To što je bio kriv na jednu stranu, to, navodno, niko osim mene nije primjećivao dok se baš baš posebno ne zagleda. Ne znam jel to znači da me, ustvari, niko ni ne gleda ili ti ...
Gledati u ženu nije lako. Svako ko misli da jeste, zalutao je na ovom svijetu, izgubio se. Gledati u jednu ženu još je i teže. U ženu se ne gleda očima. Ne, u nju se ne gleda ni srcem. Gledaš li je rukama nećeš je vidjeti. Gledaš li je razumom ona za tebe neće postojati. U ženu se gleda žmireći. U nju se može gledati samo usnama. Srce i razum treba ostaviti sa strane onda kada se gleda u ženu. Oni samo smetaju. Da bi je gledali kako treba, ženu treba početi gledati od očiju. U njenim očima može da se vidi gotovo sve. Mogu da se vide i budućnost i prošlost ali u njenim očima nikad ne može da se vidi sadašnjost. Treba biti posebno oprezan kod gledanja u ženine oči. Žena umije da upotrijebi svoje oči na milion načina. Ženine oči umiju da te traže. One umiju da te gledaju tako da povjeruješ da si jedini na svijetu i da ne koračaš zemljom već po oblacima. Samo ženske oči umiju da budu crne, da se smiju kada je žena tužna ili da plaču kada se žena smije. Sve u svemu vidjeti nešto iz...
Od vanrednog remonta je prošlo više od tri mjeseca i kako su dobri doktori rekli, disanje se još popravilo. I to kako se popravilo! Nakon nekih dva mjeseca, iz čista mira, postalo je mnogo, mnogo bolje. Protok vazduha koji sam tad osjetio, i koji još osjećam, je stvarno nešto fenomenalno. Svi ožiljci su nestali i sve je bilo kako treba. S vremena na vrijeme se unutrašnjost nosa sušila ali bi Marisol vrlo brzo dovodio stvar pod kontrolu. Dodatno, glavobolja nije bilo čak ni u slučajevima kad bi sjedio direktno nasuprot klime. To bi otprilike bilo to, da sam ja kojim slučajem kakav mirni intelektualac ali ne, morao sam igrati fudbal u sred Engleske, noseći dres omiljenog crveno-bijelog tima. Tako nešto, naravno, ne prolazi bez posljedica, pa je tako i mene Englez iz okreta, unoseći cijelo tijelo u udarac, pukao rukom (nenamjerno) posred nosa. Iako smo fudbal igrali na -2 stepena, iako sam već bio promrzao, bol je bio nevjerovatan, ali nevjerovatan. Krv je oblil...
smanjuje se i vrijeme ali i kilometraza :-) pih, manje za 0.1 km :-)jos moras da vjezbas decko :-)
ОдговориИзбришиGreška je do GPS-a. Ovaj put sam bio tako brz da me nije mogao pratiti :))) Vježbaću još!
ОдговориИзбриши