Žene i ja

Žene su jednostavno sjajna bića. One imaju ono što mi muškarci ne nalazimo u drugovima i prijateljima. Time nas čine sretnima a kad nam to ne daju očajnima.

Žene, između ostalog, imaju i dušu.

Ja sam potpuno oduševljen ženama. Odavno još, od kad znam za sebe.

Kad ja vidim neku finu, načitanu ženu, sa velikim srcem ja jednostavno ne mogu da se kontrolišem.

Da one u tim trenutcima samo znaju kako bi mi mogle reći da svašta uradim i kako bi im ja zaista svašta uradio. Ko zna gdje bi do sad bio.

Imao sam i dosta sreće sa ženama.

Istina nisam sad neki strašni frajer, to ću tek da postanem, ali nekako sam uspio da budem sa najboljom među njima. Sjajnom ljepoticom, pametnom i sa svim što od jedne žene očekuješ. Ona je toliko sjajna da mi je pravo drago što nikad više neću biti s njom (osim u prolazu) i što će mi ona ostati onaj svijetli ideal kad me neka tamo sasvim razočara.

Bio sam i sa najnježnijom među njima, onom koja me ubijala jednim pogledom i koja mi je spavala pod rukom. Ona me, danas, u imeniku vodi pod prezimenom, što mi straaaaašno smeta (jer ja nisam bilo ko i ne volim da me se zove po prezimenu). Ona mi je kao žena iz prvog braka. Nju imam da uvijek mogu pričati o dobrim i lijepim ali i ružnim stvarima jedne veze.

Bio sam i sa ovom šašavom klinkom koja mi je dva puta došla u stan, iako ima momka, i zbog koje sam najstrašnije patio (i to najstrašnije kad kažem) iako znam da nemam apsolutno nikakvog razloga. Ona mi služi da mogu da razumijem one muškarce koji, obično zbog kakve bezveze, polude skroz i učine razna čuda. Sreća je da je i ona poludila skroz i posebna sreća što nije zamnom.

Imao sam sreće i da nađem najbolju moguću prijateljicu, jedinu lijepu ženu za koju pouzdano znam da je pročitala sve Politikine zabavnike i koju nipošto i nikad ne želim da izgubim. O većini stvari samo s njom mogu da razgovaram mada je pomalo opasna sa vatrenim oružjem.

Upoznao sam ja i razne čudne likove. Gomilu maminih maza koje ne znaju jel hoće ili neće da kake. Upoznao sam ljepotice koje nisu znale ni da se ljube iako izgledaju fenomenalno (toliko da se Banjaluka okrene za njima) pa sam ih jadan ja morao učiti.

Uglavnom sam upoznavao ljepotice koje nisu shvatale da sam ja jednostavan a čudan čovjek koji sve svoje emocije drži u sebi.

Nekoliko njih koje su me, potpuno nepotrebno, upoznavale sa svojim prijateljicama i smišljale čudne govore zbog kojih sam se osjećao zbunjeno.

Dvije su se, prave ljepotice, ofarbale zbog mene u plavo i na tome im hvala. Nisu shvatile da ja tražim nešto drugo ali cijenim dobru volju koju su pokazale. Nekoliko njih mi je dolazilo na vrata, neke pozvane, neke ne. Neke su voljeli svi članovi moje rodbine a neke samo ja. Nekoliko njih sam potpuno izludio i nažalost potpomogao da postanu gore osobe nego što su bile.

Neke sam i povrijedio, nikad namjerno. Neke su me, bogme, i povrijedile. Poneke i namjerno.

Sve u svemu imam veoma uspješnu seriju bivših i tražim još samo nekoliko budućih za dobro definisane uloge.

Zbog čega sve ovo napisah? Nemam pojma ili je to sve možda povezano s tim što trčim po brdima i  ne mogu da spavam. Ko bi znao?


Коментари

  1. Muškarci su jednostavno sjajna bića. Oni imaju ono što mi žene ne nalazimo u drugaricama i prijateljicama. Time nas čine sretnima a u isto vrijeme očajnima.

    Muškarci, između ostalog, imaju i dušu. Ustvari, mi se nadamo da je imaju :-)

    Ja sam potpuno oduševljena muškarcima. Odavno još, od kad znam za sebe.

    Padam na šarmantne muškarce. Još ako su pri tom kulturni I načitani – prosto ne mogu da se kontrolišem.

    Da oni u tim trenutcima samo znaju kako bi mi mogli reći da svašta uradim i kako bi im ja zaista svašta uradila. Ili bi ih bar navela da pomisle da je to tako :-)

    Imala sam i dosta sreće sa muškarcima.

    Istina, nisam sad neka strašna ribetina, niti ću to ikad da postanem, ali nekako sam uspjela da budem sa najboljim među njima. Sjajnim muškarcem, pametnim i pažljivim i sa svim što od jednog muškarca očekuješ. On je toliko sjajan da mi je pravo drago što nikad više neću biti sa njim jer bio bi to prevelik pritisak (čak ne živimo više ni u istom gradu) i što će mi on ostati onaj svijetli ideal kad me neki tamo sasvim razočara.

    Bila sam i sa jednim najdrvenijim među njima, onim koji me ubijao svojom bezosjećajnošću i koji nikad nije dao da mu spavam pod rukom (valjda mu je bilo vruće). On me, danas, u imeniku pronađe i zove samo kad mu nešto trebam (što meni ponekad i imponuje jer vidim da je izgubljen bez mene). On mi je kao muž iz prvog braka. Njega imam da uvijek mogu pričati o dobrim i lijepim ali i ružnim stvarima jedne veze.

    Bila sam i sa ovim zauzetim likom kome sam dva puta otišla u stan, iako sam znala da ima curu, i zbog kojeg sam najstrašnije patila (i to najstrašnije kad kažem) kad sam saznala da nema curu već ženu i još i jednogodišnje dijete. On mi služi da mogu da razumijem one žene koji, obično zbog kakvog bezveznog oženjenog lika, polude skroz i učine razna čuda. Sreća da sam brzo saznala pravu istinu (hvala bogu na fb) pa nisam stigla skroz da poludim.

    Imala sam sreće i da budem najbolja moguća prijateljica mnogima od njih, osoba od povjerenja koja čuva sve tajne i daje raznorazne savijete i koju oni nipošto nisu htjeli da izgube. O većini stvari mogli su samo sa mnom da pričaju. Ali nisu nikada željeli da im budem nešto više.

    Upoznala sam ja i razne čudne likove. Gomilu maminih maza koji ne znaju jel hoće ili neće. Upoznala sam ufurane i ohole koji nisu znali ni jedan osmijeh sa mi izmame a važili su za velike frajere, pa sam mogla samo da se čudim što su oni toliko bitni (toliko da se Banjaluka okrene za njima).

    Uglavnom sam upoznavala sebičnjake koji nisu shvatali da sam ja jednostavna i nježna duša i da želim biti uz čovjeka koji će znati da mi pokaže svoje emocije, Kome treba čudak zatvorenog srca koji ne daje ništa a htio bi sve :-)


    Nekoliko njih koji su me, potpuno nepotrebno, upoznavali sa svojim prijateljima i koji su pri tome predstavljanju željeli da budem ono što nisam.

    Dva su se dobra momka posebno potrudila oko mene. Obasipali su me velikom pažnjom. Nisu shvatili šta ja ustvari tražim, ali bar su se potrudili. Nekoliko njih se pozvalo da dođe u moj stan, ja nisam zvala nijednog. Neke su voljeli članovi moje rodbine a neke samo ja. Nekoliko njih kaže da sam ih potpuno izludila i da su zbog mene postali bolje osobe nego što su bili.

    Neke sam i povrijedila, nikad namjerno. Neki su me, bogme, i povrijedili. Vjerovatno namjerno.

    Sve u svemu imam veoma uspješnu seriju bivših i tražim još samo jednog budućeg za posebno mjesto u mome životu.

    Zbog čega sve ovo napisah? Nemam pojma ili je to sve možda povezano s tim što sama svako veče šetam gradom i ne mogu uveče da zaspim. Ko bi znao?

    ОдговориИзбриши
  2. Veoma interesantno. Kako da ja saznam ko si ti?

    ОдговориИзбриши
  3. Za it stručnjaka kao što si ti, to ne bi trebao biti problem :-))
    Ma opušteno, samo mi se svidjela tvoja priča, pa sam je malo prilagodila svom ženskom uglu, sviđa ti se?

    ОдговориИзбриши
  4. Podsjetio me tvoj blog na jednu knjigu koja mi se svidjela http://www.b92.net/kultura/knjige/preporuka.php?yyyy=2008&mm=10&nav_id=323372
    Doduše, knjigu je napisala žena, pa su priče malo drugačije, ali stil pisanja je sličan.

    ОдговориИзбриши
  5. Hm, jesam li ti već rekao da ja i nisam baš neki IT stručnjak.Teško ću te tako pronaći.

    Veoma mi se svidjela ova verzija i veoma si me zainteresovala. Imaš blanko poziv na kafu!

    u cilju nagovaranja na istu, malo reklame:

    Neki kažu da sam šarmantan, kulturan i načitan a ja vjerujem da sam samo normalan, da nemam fobija niti kompleksa i da volim da stvarno saslušam ljude i da sa njima provedem dobro vrijeme.

    Pametan valjda jesam, pažljiv sigurno ali ne volim da pravim pritisak, više volim da sve bude dovoljno opušteno i da svako može da diše.

    Drven nisam (vidjeti prvi nastavak) i nikad ne zovem bivše kad nešto trebam jer nikad od njih ništa ne trebam.

    Nemam, odskora, ni curu, a nikad nisam imao ženu ili dijete.

    Nisam mamina maza, mada se mama trudi, i znam KAD hoću. Nisam ufuran niti ohol.

    Ipak jesam čudak, ne pokazujem lako te emocije, mada ih se nikako ne bojim pokazati jednom kad se ono KAD iz prethodne stavke realizuje.

    Ne želim da bilo ko oko mene bude ono što nije mada mi je teško shvatiti da ljudi nisu onakvi kakvim ih vidim.Do mene je.

    Ne pozivam se u tuđi stan.

    Još samo pitanje: da nije to nespavanje prelazno jer i ja sinoć spavah samo 4 sata?

    Sve prethodno dajem pod punom materijalnom i moralnom odgovornošću. U Banjaluci 17.2.2011 00:39

    ОдговориИзбриши
  6. Primijetih neki tvoj blog vezan za it tehnologiju, pa te povezah sa tim sektorom. Ili mi se učinilo ;-)
    Po pitanju ovog gore napisanog, izmamio si mi osmijeh, izgleda da padam i na pisanu priču ;-)
    Recimo da sam se zainteresovala za tu ''blanko kafu''.....
    A po pitanju nespavanja, šta da ti kažem, možda i jeste prelazno, virus koji se prenosi internetom :-)))

    ОдговориИзбриши
  7. Iz tog sam sektora, samo ne toliko dobar da bi o tebi znao išta više od toga da si do blogova došla preko FB, da znaš da glumim da isključivo volim plavuše (što si mogla vidjeti iz bloga) i da želiš da ostaneš anonimna :)))

    Što se blanko kafe tiče stvarno želim da te upoznam i pošto ti znaš ko sam ja a ja ne znam ko si ti reci kad budeš spremna pa ću pomjeriti obaveze da se prilagodim. Obećavam da ću ti izmamiti osmijeh bar deset puta. Spreman sam da se i opkladim!

    Ovi do sad se ne broje ;)

    Što se tiče ne spavanja, izgleda da opet ne spavamo :)

    ОдговориИзбриши
  8. Važi Milane B. :-)
    Razmisliću o toj kafi, a za osmijehe ne sumnjam, i sada imam jedan :-))
    Možda je lijek za nesanicu da se ugasi računar, kad vec pješačenje ne pomaže, odoh probati pa ti javim da li mi je uspijelo :-)
    Laku noc.....

    ОдговориИзбриши
  9. ljudi divni ste, morate se naci na toj kafi, hocu neki happy beginning bilo cega !!!!!:)

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Volim te, ne volim te

Nose job

Priručnik za gledanje u ženu