Bivša draga

Reci mi, bivša draga, jesu li te tvoje, urokljive, oči imale drugu boju dok sam bio zaljubljen u tebe?

Reci mi jesu li te tvoje ruke imale drugačije pokrete tad kad sam mislio da si jedino neprocenjivo blago koje sam imao? Je li taj tvoj smijeh bio drugačiji kada sam zbog tebe patio strašno, zaista najstrašnije?

Jeste znamo i ti i ja da si lijepa. Nemoj mi govoriti da ima ljepših. Nema! Znamo i da lažem svaki put kad kažem da ne mislim na tebe. Pomislim, kako ne.

Pomislim, jednom svake dve tri godine kad god prođem mostom koji liči na onaj na kojem smo se, ili smo bar mogli, ljubili. Sjetim te se i kad prođem putićem ispod onih lipa gde si me, ili si bar mogla da si htela, gledala kao da sam jedini na svijetu.

Ne moramo da se lažemo, ponekad jesam ljubomoran na sve one kojima se danas smiješ. One s kojima spavaš da ni ne spominjem.

Sve je to istina ali ipak magije je nestalo i ne volim te više.

Siguran sam u to.

Siguran koliko i u to da ću ti možda jednog dana sve ovo moći reći a da te tog dana ne lažem.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Volim te, ne volim te

Nose job

Priručnik za gledanje u ženu