Biseri
U životu je prave stvari lako naći ali teško prepoznati. Kažu da oku vještački biseri izgledaju bolje od pravih. I jedni i drugi su lijepi ali samo ljepota pravih, ukoliko se na njih pazi, traje beskonačno.
Zbog lažnih bisera neki dignu ruke od pravih i ne samo da prestanu da ih traže već ih bacaju od sebe i kad se negdje na svom putu o njih spotaknu.Neko, tako, provede i cijeli život igrajući se bezvrijednom bižuterijom, uvjeren da ono što je šareno i svijetli, ujedno i vrijedi i da nigdje na svijetu nema pravih bisera.
Neko provede čitav život nikad ne saznavši zašto su pravi, prirodni, biseri toliko bolji od lažnih.
Ti znaš da sam često na pitanje kakvu ženu tražim odgovarao da je bitno da bude plava i da ima dugačke noge. Neki su u to i povjerovali (i dodali par drugih atributa). To su oni koji, ionako, ništa ne razumiju.
Nije, draga moja, ljepota, ona koja se okom da vidjeti, najbitnija osobina.
Jesi, ti si lijepa, toliko lijepa da bi svaki obožavatelj umjetničkih djela zasigurno negdje po tvojoj ruci tražio potpis kakvog poznatog vajara. Te tvoje oči pomute mnoge pameti, lako, bez napora, ali ta tvoja ljepota, ona ti je nekad samo smetnja. Od nje, mnogi, ne vide tebe.
I nije bitno, ne, zaista, nije bitno koliko su ti centimetara dugačke noge i koliko je plava tvoja kosa. Ne, vjeruj mi nije bitno, osim ako želiš da budeš samo nečiji privjesak.
Bitno je to da se ti i ja, uvijek, možemo razumjeti na neki naš način. Bitno je da smo sigurni da i za 100 godina (polažem velike nade u modernu medicinu) ti i ja možemo, uz kafu, pričati o svemu lijepom i ružnom što nam se desilo u životu, ispitima koje smo uspješno prošli, bolestima od kojih smo bolovali ili ljudima koji su nas, nekad i negdje, pomalo razočarali. Bitno je da se ti i ja, uvijek, možemo držati za ruke.
Bitno je da ti i ja možemo svako veče leći u krevet, jedno uz drugo, bez onog strašnog kanjona koji se često stvori na platama na kojima dugo spavaju isti ljudi. Bitno je da znamo da ti i ja imamo toliko toga da gradimo da bi nam i dva života bila malo.
Bitno je da imaš nekog kome vjeruješ i da znaš da je baš taj neko najbolji za tebe. Bitno je da mi vjeruješ kada te vodim i da ti vjerujem kada me vodiš.
Treba čovjeku vremena da to sve shvati. Trebalo je i meni. Oprosti mi. Iako mnogi vjeruju da sam poprilično pametan o nekim stvarima ne znam ništa više od one dobre bene koja luta ulicama.
Za sebe sada znam. Ja sam svoje lekcije naučio. Ono što me interesuje, pile moje, jeste jesi li ti ta koja misliš na mene, onda kada se kazaljke poklope.
Zbog lažnih bisera neki dignu ruke od pravih i ne samo da prestanu da ih traže već ih bacaju od sebe i kad se negdje na svom putu o njih spotaknu.Neko, tako, provede i cijeli život igrajući se bezvrijednom bižuterijom, uvjeren da ono što je šareno i svijetli, ujedno i vrijedi i da nigdje na svijetu nema pravih bisera.
Neko provede čitav život nikad ne saznavši zašto su pravi, prirodni, biseri toliko bolji od lažnih.
Ti znaš da sam često na pitanje kakvu ženu tražim odgovarao da je bitno da bude plava i da ima dugačke noge. Neki su u to i povjerovali (i dodali par drugih atributa). To su oni koji, ionako, ništa ne razumiju.
Nije, draga moja, ljepota, ona koja se okom da vidjeti, najbitnija osobina.
Jesi, ti si lijepa, toliko lijepa da bi svaki obožavatelj umjetničkih djela zasigurno negdje po tvojoj ruci tražio potpis kakvog poznatog vajara. Te tvoje oči pomute mnoge pameti, lako, bez napora, ali ta tvoja ljepota, ona ti je nekad samo smetnja. Od nje, mnogi, ne vide tebe.
I nije bitno, ne, zaista, nije bitno koliko su ti centimetara dugačke noge i koliko je plava tvoja kosa. Ne, vjeruj mi nije bitno, osim ako želiš da budeš samo nečiji privjesak.
Bitno je to da se ti i ja, uvijek, možemo razumjeti na neki naš način. Bitno je da smo sigurni da i za 100 godina (polažem velike nade u modernu medicinu) ti i ja možemo, uz kafu, pričati o svemu lijepom i ružnom što nam se desilo u životu, ispitima koje smo uspješno prošli, bolestima od kojih smo bolovali ili ljudima koji su nas, nekad i negdje, pomalo razočarali. Bitno je da se ti i ja, uvijek, možemo držati za ruke.
Bitno je da ti i ja možemo svako veče leći u krevet, jedno uz drugo, bez onog strašnog kanjona koji se često stvori na platama na kojima dugo spavaju isti ljudi. Bitno je da znamo da ti i ja imamo toliko toga da gradimo da bi nam i dva života bila malo.
Bitno je da imaš nekog kome vjeruješ i da znaš da je baš taj neko najbolji za tebe. Bitno je da mi vjeruješ kada te vodim i da ti vjerujem kada me vodiš.
Treba čovjeku vremena da to sve shvati. Trebalo je i meni. Oprosti mi. Iako mnogi vjeruju da sam poprilično pametan o nekim stvarima ne znam ništa više od one dobre bene koja luta ulicama.
Za sebe sada znam. Ja sam svoje lekcije naučio. Ono što me interesuje, pile moje, jeste jesi li ti ta koja misliš na mene, onda kada se kazaljke poklope.
Коментари
Постави коментар