Muke
Svako ima makar po jednu muku koji nosi sa sobom gdje god da krene. Nečije su muke, naizgled, male, nama, čije nisu, beznačajne, a nečije se, i onom ko ih samo pogleda, učine prevelikim i preteškim za jednog čovjeka.
Nekoga muči loše zdravlje, nekog manjak sreće, ljubavi ili razuma. Nekog muči ono što nikog drugog ne muči, kao na primjer nedostatak dovoljno velike šume da očisti gasove auta jednog grada.
Neko se muči bez djece, neko se muči sa njima. Neka se djeca muče sa onima čija su. Neko nije skočio koliko je mislio da može ili mu nešto ne da da skače ni onoliko koliko zna da može, a neko je preskačući visoke letvice preskočio i mnoge stvari koje mu sad nedostaju.
Zbog muke neki ljudi piju, i u tome pretjeruju, drugi se prežderavaju a treći skaču sa mosta. Nekima se zbog njihove muke i njihov život učini ružnim i nikakvim pa požele da žive tuđi, nesvjesni da nema života bez muke.
Ponekad mučeći sebe mučimo i druge. Ponekad smo toga svjesni, ponekad nismo.
Muke, izgleda, nikad ne prolaze. One trče štafetu, uvijek predajući, jedna drugoj, onog čije su.
S mukama se živi osim kad se više ne može a onda mora nestati ili muke ili onog kojeg muči.
Najžalosnije je što za je za većinu muka dovoljno da ih se pogleda malo iz daljine, sa druge strane, pa da same nestanu.
Bez muka se može, bez po muke, sasvim lijepo, živjeti.
Nekoga muči loše zdravlje, nekog manjak sreće, ljubavi ili razuma. Nekog muči ono što nikog drugog ne muči, kao na primjer nedostatak dovoljno velike šume da očisti gasove auta jednog grada.
Neko se muči bez djece, neko se muči sa njima. Neka se djeca muče sa onima čija su. Neko nije skočio koliko je mislio da može ili mu nešto ne da da skače ni onoliko koliko zna da može, a neko je preskačući visoke letvice preskočio i mnoge stvari koje mu sad nedostaju.
Zbog muke neki ljudi piju, i u tome pretjeruju, drugi se prežderavaju a treći skaču sa mosta. Nekima se zbog njihove muke i njihov život učini ružnim i nikakvim pa požele da žive tuđi, nesvjesni da nema života bez muke.
Ponekad mučeći sebe mučimo i druge. Ponekad smo toga svjesni, ponekad nismo.
Muke, izgleda, nikad ne prolaze. One trče štafetu, uvijek predajući, jedna drugoj, onog čije su.
S mukama se živi osim kad se više ne može a onda mora nestati ili muke ili onog kojeg muči.
Najžalosnije je što za je za većinu muka dovoljno da ih se pogleda malo iz daljine, sa druge strane, pa da same nestanu.
Bez muka se može, bez po muke, sasvim lijepo, živjeti.
Коментари
Постави коментар