Neženja je odlučio da se ženi
Kažu da samo u Kolibama donjim živi jedan što se od braka "spasio" (na snimku desno). Jedni su tvrdili da će se ženiti prvom prilikom, drugi da neće nikad, neki da neće nikad ponovo, poneko je odbio čak i dvije stotine ponuda ali okreni, obrni svi su, nekako, manje ili više, s papirima ili bez njih za brak.
Brak nije neozbiljna stvar i o njemu treba govoriti ozbiljno. On je baš kao i život. Možeš da se pustiš da te nosi mutna rijeka, al ako tako radiš lako se nasukaš, ili možeš da pokušaš da upravljaš i gospodariš svojom sudbinom bez garancije da ćeš bolje proći ali sa više zadovoljstva.
O braku ljudi, obično, razmišljaju kada odrastu i uozbilje se. Sva ona laka obećanja ženidbe, davana u periodu između 4. i 7. godine (Irena izvini!) tad prestaju da važe i čovjek počne da traži nešto drugo (i da teže obećava).
Sva je muka u tome što mnogi ne znaju šta traže.
Neki su ubjeđeni da im trebaju samo lijepa žena (ili muž) i da je to rješenje. Njih je lako prepoznati po tome što su uvijek pretjerano dobro obučeni i dotjerani za situaciju u kojoj se nalaze. Oni vjeruju da se izgledom može sve riješiti, čak i račun kod vodovoda.
Drugi vjeruju da je sve u novcu. Žene koje to vjeruju je obično lako prepoznati. Lijepe su, dotjerane ali su im oči uvijek tužne kad su u blizini svog izvora novca. Izgledaju kao ptice zarobljene u zlatnom kavezu ili njegovane mačkice kojima je u nekoj igri slomljena noga.
Ima i onih koji vjeruju da je suština braka u potpisu i papiru, da se možeš i oženiti pa nastaviti kao da nisi.
Poneko vjeruje da je suština braka naći nekog ko s tobom hoće da gradi. Nekog ko je prvo dobra osoba a ne neka luda bez ikakvog cilja, lijenčuga. S takvom možeš svašta da gradiš. S takvom nećeš morati da nakon godinu dana razmatraš zajednički stan, kola ili djecu već ćeš od početka znati da ste tu i zbog toga.
Brak se najbolje savladava iz iskustva. Ne mislim pri tome na lična. Ponekad treba i poslušati one silne komšijske babe i đedove (barem one koji nisu pomrli). Nije rijetko da se kad su u brak stupali nisu ni poznavali, a kamoli nešto više, a opet su godinama razvili takva osjećanja da i umru jedno za drugim u ne više od mjesec dana. Ne treba o tome ni previše razmišljati.
Neki ljudi u braku traže onu divlju, opijenu, eruptivnu ljubav a neki kažu da više vole ljubav koja je kao tremoakumulaciona peć, puni se s vremenom strujom između dvoje ljudi ali grije i sija čak i kad u nekim periodima više nema struje.
Sve u svemu se svede da se svi ožene tačno onda kada se u pravom trenutku uz njih nađe prava osoba.
Lutko mala, a gdje si ti večeras?
Brak nije neozbiljna stvar i o njemu treba govoriti ozbiljno. On je baš kao i život. Možeš da se pustiš da te nosi mutna rijeka, al ako tako radiš lako se nasukaš, ili možeš da pokušaš da upravljaš i gospodariš svojom sudbinom bez garancije da ćeš bolje proći ali sa više zadovoljstva.
O braku ljudi, obično, razmišljaju kada odrastu i uozbilje se. Sva ona laka obećanja ženidbe, davana u periodu između 4. i 7. godine (Irena izvini!) tad prestaju da važe i čovjek počne da traži nešto drugo (i da teže obećava).
Sva je muka u tome što mnogi ne znaju šta traže.
Neki su ubjeđeni da im trebaju samo lijepa žena (ili muž) i da je to rješenje. Njih je lako prepoznati po tome što su uvijek pretjerano dobro obučeni i dotjerani za situaciju u kojoj se nalaze. Oni vjeruju da se izgledom može sve riješiti, čak i račun kod vodovoda.
Drugi vjeruju da je sve u novcu. Žene koje to vjeruju je obično lako prepoznati. Lijepe su, dotjerane ali su im oči uvijek tužne kad su u blizini svog izvora novca. Izgledaju kao ptice zarobljene u zlatnom kavezu ili njegovane mačkice kojima je u nekoj igri slomljena noga.
Ima i onih koji vjeruju da je suština braka u potpisu i papiru, da se možeš i oženiti pa nastaviti kao da nisi.
Poneko vjeruje da je suština braka naći nekog ko s tobom hoće da gradi. Nekog ko je prvo dobra osoba a ne neka luda bez ikakvog cilja, lijenčuga. S takvom možeš svašta da gradiš. S takvom nećeš morati da nakon godinu dana razmatraš zajednički stan, kola ili djecu već ćeš od početka znati da ste tu i zbog toga.
Brak se najbolje savladava iz iskustva. Ne mislim pri tome na lična. Ponekad treba i poslušati one silne komšijske babe i đedove (barem one koji nisu pomrli). Nije rijetko da se kad su u brak stupali nisu ni poznavali, a kamoli nešto više, a opet su godinama razvili takva osjećanja da i umru jedno za drugim u ne više od mjesec dana. Ne treba o tome ni previše razmišljati.
Neki ljudi u braku traže onu divlju, opijenu, eruptivnu ljubav a neki kažu da više vole ljubav koja je kao tremoakumulaciona peć, puni se s vremenom strujom između dvoje ljudi ali grije i sija čak i kad u nekim periodima više nema struje.
Sve u svemu se svede da se svi ožene tačno onda kada se u pravom trenutku uz njih nađe prava osoba.
Lutko mala, a gdje si ti večeras?
Коментари
Постави коментар