Godina ova

Eto već nekoliko godina, svakoj godini dodijelim određenu rečenicu, u trajno vlasništvo. Tom rečenicom, nekako, pokušam godini da kažem šta tačno od nje očekujem. 2008. je tako bila godina "Očekujte neočekivano", 2009. "Očekujte bolje nego očekivano" a 2010. "Očekujte emocije".

Gledajući unazad, čini mi se kao da je dio vidovitosti vidovitog Milana prešao i na mene. Ako nije to ili sam potegao gene od nekog vidovitog pretka ili su me združeno Černobilj, NATO i dr. R sa rendgena u Novom Gradu, kvaliteno ozračili.

Te, sada već davne, 2008. je stvarno bilo štošta toga neočekivanog. Možda nije baš sve bilo dobro (ruku na srce nisam to ni tražio) ali je išlo do te mjere da sam te godine dobio šta sam tražio.

U 2009. sam, stvarno, dobio i bolje nego što sam očekivao, sve od 1.1. pa do 31.12. Gomila se stvari uvijek završavala povoljno po mene. Sad, možda sam i ja imao malena očekivanja al opet, dobio sam bolje od očekivanog.

Prošle godine je bilo emocija. Bogme, možda i previše. Nakon takve godine sam stvarno siguran da nisam kamen. Šta sam tražio to sam i dobio.

E sad, za 2011. imam i novu rečenicu (znam da nisi ni sumnjala). Ovoj godini dodjeljujem "Očekujte sreću".

Vidjećemo na šta će to izaći ali danas me usreći sasvim nepoznat čovjek. Po svom običaju i danas sam išao na omiljeno brdo, samo sam ovaj put odabrao da idem kraj izvora. Novogodišnje jutro je sve utjeralo u kuće tako da sam mislio da na -6 neću pronaći nikoga.

Ipak, bilo je dosta više ljudi nego što sam očekivao. Tako se na toj zaleđenoj stazi mimoiđoh sa pomenutim, nepoznatim, čovjekom a on me pozdravi: "Dobro jutro! Sve najbolje!". Dopalo mi se to toliko da sam i ja sam, poslije toga, nekoliko ljudi, meni potpuno nepoznatih, pozdravio na isti način. Pitam te, jesi li ti kome nepoznatom danas poželjela sve najbolje?

Još da napomenem, da iako mi u zadnje vrijeme govore da mogu da budem svašta (teta u vrtiću, maneken na političkim skupovima, teniser, instruktor u auto školi, direktor marketinga) ja bi kao inžinjer (što mi niko ne govori da mogu da budem :( ) da precizno definišem i tzv. kriterijum prihvata godine za godinu 2011..

Jeste to su one moje novogodišnje želje.

1. Ove godine hoću da naučim da plešem (na osnovu procjene mog antitalenta postoji realna opasnost da je 365 dana malo tako da ću početi od 1.1.). Taman sam bio odustao od ove želje al' mi se opet vratila.
2. Hoću ponovo da letim (šta ću, dopalo mi se) a odavno sam htio i da ronim
3. Oću da idem na more najmanje dvije sedmice i da se na istom isunčam do same granice dobijanja morskog raka (rak koji se dobije na moru usljed pretjeranog izlaganju suncu, slanoj vodi i sličnim elementima)
4. Hoću ove godine da nađem i tu koja će moći da me razumije, bez da moram puno i naširoko objašnjavati i koja može da shvati ovaj moj ludi tempo. Obećavam da neću gledati u pete dok je budem tražio! Šta ću poslije s njom, neću da ti kažem!
5. Neću da se napijam u ovoj godini (na osnovu skorih uspomena to je potpuno fuj i kaka, ne preporučujem nikome)
6. Hoću da najzad kupim sebi, negdje gdje hoću, dobar komad zemlje i da napravim svoje malo privatno prihvatilište za djevojke sa povredama od hodanja na visokim petama.
7. Hoću da jedem palačinke (uh, ovo nije za cijelu godinu, ovo mi se sad radi)

Коментари

Популарни постови са овог блога

Volim te, ne volim te

Nose job

Priručnik za gledanje u ženu