Ti i ja
Otac sam, i sin. Mnogima, sam, prijatelj i nekima neprijatelj.
Znam, ti, još uvijek, voliš kad me vidiš. Voliš kad mi pričaš, jezikom kojeg samo ti i ja u potpunosti razumijemo. Voliš da mi govoriš šta ti je na umu, šta ti je teško, šta želiš a nemaš i šta ne želiš a imaš. Tražiš da sam tu, da budem dio tog tvog malog i važnog svijeta. Bitno ti je da me imaš, da sam tu za tebe.
Prolaze nam tako godine, a ti, čini mi se, sve manje znaš ko sam stvarno. Ukoliko te nekad i interesovalo šta me raduje i šta me rastužuje, čega se bojim i kako se baš danas osjećam, danas te interesuje samo da budem tu za tebe.
Sutra će biti još gore. Možda ću se pretvoriti u kvadrate, ključeve i novčanice. Možda će još jedino to određivati mene, onda kada više ne budem dovoljno snažan da ti viknem da te volim i da te podignem na ruke, kao da si obično pero.
Možda ću ti postati dosadan, zao, naporan, nevrijedan tvog vremena i možda se nećeš sjećati koliko sam ti se radovao i kako sam te, više od sebe volio.
Rekla mi je neka žena, da te ne volim previše i da ne trošim previše vremena na tebe. Rekla mi je da mi je bolje da se uhvatim i radim jer ćeš me, možda sutra već, pitati gdje su moj stan i moje auto. Savjetovala mi je da se spremim da tvoju buduću ljubav kupim.
Govorila je iz iskustva. Mnogi i danas žive vrijedni samo onoliko koliko novca imaju.
Možda ću i ja uskoro biti takav.
Ne bih volio. Volio bih da me razumiješ. Da vidiš ko sam stvarno. Da razumiješ kad želim da šutimo, negdje uz neku dobru, čistu, rijeku, dok bacamo kamenčiće u vodu. Volio bih da sam ti bitan, tek toliko da umiješ da ispuniš moje sitne želje. Volio bih da ti budem neko, dok god me je. Znaš, volio bih da me nazoveš i pitaš kako sam. Da mi ne daš da ti dovitljivim riječima lažem. Da me samo saslušaš i ništa drugo.
Znam, velika su to očekivanja. Ne želim da stavim takav teret na tvoja nejaka pleća. Puno je to tražiti. Lakše je u ovom svijetu biti sredina, prosječnost. Mnogo lakše nego praviti razliku. Bitno je biti važan sebi, tako je najlakše ostati nepovrijeđen. Možda je i tako bolje. Kad već neće biti uz mene dobro je da sreća uvijek bude uz tebe.
Znam, ti, još uvijek, voliš kad me vidiš. Voliš kad mi pričaš, jezikom kojeg samo ti i ja u potpunosti razumijemo. Voliš da mi govoriš šta ti je na umu, šta ti je teško, šta želiš a nemaš i šta ne želiš a imaš. Tražiš da sam tu, da budem dio tog tvog malog i važnog svijeta. Bitno ti je da me imaš, da sam tu za tebe.
Prolaze nam tako godine, a ti, čini mi se, sve manje znaš ko sam stvarno. Ukoliko te nekad i interesovalo šta me raduje i šta me rastužuje, čega se bojim i kako se baš danas osjećam, danas te interesuje samo da budem tu za tebe.
Sutra će biti još gore. Možda ću se pretvoriti u kvadrate, ključeve i novčanice. Možda će još jedino to određivati mene, onda kada više ne budem dovoljno snažan da ti viknem da te volim i da te podignem na ruke, kao da si obično pero.
Možda ću ti postati dosadan, zao, naporan, nevrijedan tvog vremena i možda se nećeš sjećati koliko sam ti se radovao i kako sam te, više od sebe volio.
Rekla mi je neka žena, da te ne volim previše i da ne trošim previše vremena na tebe. Rekla mi je da mi je bolje da se uhvatim i radim jer ćeš me, možda sutra već, pitati gdje su moj stan i moje auto. Savjetovala mi je da se spremim da tvoju buduću ljubav kupim.
Govorila je iz iskustva. Mnogi i danas žive vrijedni samo onoliko koliko novca imaju.
Možda ću i ja uskoro biti takav.
Ne bih volio. Volio bih da me razumiješ. Da vidiš ko sam stvarno. Da razumiješ kad želim da šutimo, negdje uz neku dobru, čistu, rijeku, dok bacamo kamenčiće u vodu. Volio bih da sam ti bitan, tek toliko da umiješ da ispuniš moje sitne želje. Volio bih da ti budem neko, dok god me je. Znaš, volio bih da me nazoveš i pitaš kako sam. Da mi ne daš da ti dovitljivim riječima lažem. Da me samo saslušaš i ništa drugo.
Znam, velika su to očekivanja. Ne želim da stavim takav teret na tvoja nejaka pleća. Puno je to tražiti. Lakše je u ovom svijetu biti sredina, prosječnost. Mnogo lakše nego praviti razliku. Bitno je biti važan sebi, tako je najlakše ostati nepovrijeđen. Možda je i tako bolje. Kad već neće biti uz mene dobro je da sreća uvijek bude uz tebe.
Коментари
Постави коментар