Riječi
Ponekad ti stvarno ne mogu reći sve što bi želio.
Nekad mi nedostaje riječi a nekad ih nikako ne mogu skupiti u bilo kakve, barem djelimično smislene, rečenice.
Ponekad ih imam previše i iz mene nadiru kao bujica, žureći, sustižući i prestižući jedna drugu. Baš kao da se negdje, u meni, srušila neka brana, preko koje su do tad samo sipile kao dosadna aprilska kiša.
Riječima možeš da obraduješ,da povrijediš, da kažeš mnogo ili ništa o sebi, da kažeš mnogo ili ništa o drugome. Sve to možeš jednako riječima izgovorenim kao i onim neizgovorenim.
Najopasnije su one riječi koje su zapisane. One nikad nisu jednako važne onome koji piše i onima koji čitaju. Njih svako može da razumije onako kako mu tog utorka odgovara.
Riječi moramo da dijelimo, makar sa samim sobom. Sebi dajemo one najvažnije a drugima ih dajemo prema zaslugama. Nekome one lijepe, niježne, koje miluju. Nekome one stroge i osorne koje ostavljaju veće tragove od udaraca bičem.
Riječima može da se izgradi čitav svijet, mada za to treba baš dosta dosta riječi. Jednom može da se sruši nekoliko svijetova odjednom.
Riječima mogu da se sakriju i najveće tajne. Mogu da se sakriju u kakvu rupu iz koje nikad neće izaći svirale koje bi sviračima svirale tvoju tajnu, makar ta rupa bila svima pred očima.
Riječi nam nekad, niotkud, padaju na pamet i sa nama ostaju dan, dva, mjesec, godinu ili do kraja života.
Reci, kad bi tebi, sada, na pamet pale dvije riječi, koje bi to bile?
Nekad mi nedostaje riječi a nekad ih nikako ne mogu skupiti u bilo kakve, barem djelimično smislene, rečenice.
Ponekad ih imam previše i iz mene nadiru kao bujica, žureći, sustižući i prestižući jedna drugu. Baš kao da se negdje, u meni, srušila neka brana, preko koje su do tad samo sipile kao dosadna aprilska kiša.
Riječima možeš da obraduješ,da povrijediš, da kažeš mnogo ili ništa o sebi, da kažeš mnogo ili ništa o drugome. Sve to možeš jednako riječima izgovorenim kao i onim neizgovorenim.
Najopasnije su one riječi koje su zapisane. One nikad nisu jednako važne onome koji piše i onima koji čitaju. Njih svako može da razumije onako kako mu tog utorka odgovara.
Riječi moramo da dijelimo, makar sa samim sobom. Sebi dajemo one najvažnije a drugima ih dajemo prema zaslugama. Nekome one lijepe, niježne, koje miluju. Nekome one stroge i osorne koje ostavljaju veće tragove od udaraca bičem.
Riječima može da se izgradi čitav svijet, mada za to treba baš dosta dosta riječi. Jednom može da se sruši nekoliko svijetova odjednom.
Riječima mogu da se sakriju i najveće tajne. Mogu da se sakriju u kakvu rupu iz koje nikad neće izaći svirale koje bi sviračima svirale tvoju tajnu, makar ta rupa bila svima pred očima.
Riječi nam nekad, niotkud, padaju na pamet i sa nama ostaju dan, dva, mjesec, godinu ili do kraja života.
Reci, kad bi tebi, sada, na pamet pale dvije riječi, koje bi to bile?
Коментари
Постави коментар